U Gornjim Bogićevcima, Republika Hrvatska, iznenada je 27. rujna preminuo fra Mario Radman, svećenik franjevac Bosne Srebrene, prenosi Nedjelja.ba.
Fra Mario Radman rođen je 18. lipnja 1973. u Banjoj Luci, župa Petričevac, od oca Stipe i majke Milke rođ. Dizdar. Osnovnu školu pohađao je u Šargovcu pokraj Banje Luke od 1980. do 1988., a srednju Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom od 1988. do 1992. Studij teologije pohađao je na Franjevačkoj teologiji u Samoboru, gdje je Teologija bila izmještena tijekom rata, te na Nedžarićima u Sarajevu, nakon povratka iz Republike Hrvatske u vremenu od 1993. do 1999.
Redovnički habit obukao je i započeo godinu novicijata 18. srpnja 1992. u mjestu Campobasso u Italiji. Prve redovničke zavjete položio je 15. srpnja 1993. u Monopoliju, Italija, a svečane 4. listopada 1997. u Gučoj Gori u ruke provincijala fra Petra Anđelovića.
Red đakonata primio je 29. studenog 1998. u Sarajevu, a sveti red prezbiterata također u Sarajevu 29. lipnja 1999. po rukama kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa vrhbosanskog.
Nakon svećeničkog ređenja fra Marioje obavljao brojne službe u svojoj redovničkoj zajednici Bosni Srebrenoj. Najprije je bio župni vikar u župama: Podhum kod Livna (1999. i 2000.); Ljubunčić (2000. i 2001.); Vareš (2001. – 2004.) te Bugojno (2004.-2006).
Prvu službu župnika obavljao je u župi Rumboci u Rami od 2006. do 2012. Nakon toga odlazi u župu Okučani, Republika Hrvatska, gdje je vršio službu župnika od 2012. do 2022. Potom preseljava u susjednu župu Gornji Bogićevci, gdje je od 2022. pa sve do svoje smrti također bio župnik.
“Naš brat Mario koji nas je prerano napustio ostat će nam u sjećanju kao jednostavni i dobrodušni fratar koji se svim srcem i dušom darovao svojoj redovničkoj zajednici. Sve povjerene službe obavljao je savjesno i odgovorno, trudeći se vlastitim životom svjedočiti karizmu našega utemeljitelja sv. Franje. Fra Mario je na poseban način, tijekom svoga pastoralnog djelovanja u župuma Okučani i Gornji Bogićevci, duboko proživljavajući tragediju svoje vlastite obitelji i svih vjernika banjalučkog kraja koji su bili primorani napustiti svoja stoljetna ognjišta, nastojao svojom franjevačkom blizinom i svakolikom pomoći olakšati i kao svećenik liječiti njihove rane, ali i svih drugih vjernika kojima je služio”, navodi se u priopćenju Franjevačke informativne agencije i dodaje: “Zahvalni Bogu za dar njegova života i živo svjedočanstvo franjevačke jednostavnosti preporučamo ga božanskom milosrđu. Neka mu dobri Gospodin bude vječna nagrada za sve dobro i plemenito što je za života učinio, a sve ono što je bilo slabo i grešno neka opere u moru svoje milosrdne ljubavi.”
