U povodu 140. obljetnice rođenja velikog slikara iz Livna Gabrijela Jurkića, ravnateljica Franjevačkog muzeja i galerije Gorica-Livno Dražena Džeko održala je prigodno predavanje u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.
Za njega je kazano da je prolaznost čovjekova postojanja i prirode pretvorio u trajnu umjetničku vrijednost neugasiva sjaja i univerzalnog značenja.
Dana 26. ožujka prije 140 godina rođen je Gabriel Jurkić (1886. – 1974.) i jedan od najznačajnijih predstavnika simbolizma i secesije na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske, iznimni portretist ljudi i bosanskog krajolika, slikar svjetlosnih i atmosferskih fenomena.
Umjetničko obrazovanje, kojim je razvio svoj talent, stekao je u Zagrebu, a zatim u Beču, te je bio je jedan od prvih bosanskohercegovačkih školovanih slikara i prvi Hrvat iz Bosne i Hercegovine koji je završio Akademiju likovnih umjetnosti u Beču.
Od 1911. godine živio je u Sarajevu, uz stalnu profesionalnu komunikaciju s likovnom scenom u Zagrebu gdje je redovno sudjelovao na izložbama.
Na početku karijere, do sredine 1930-ih, bio je prihvaćen kao nositelja novih i svježih europskih ideja, da bi se zatim povukao iz javnosti i prepustio slikanju krajolika i sakralnih motiva, odražavajući kroz jedno i drugo duboko usađenu duhovnost i religioznost.
Gabriel se sa suprugom Štefom 1956. godine vratio u rodno Livno, te se nastanio u Franjevačkom samostanu na Gorici.
Nakon smrti 1974. godine ostavlja goričkoj franjevačkoj zajednici dio svoje umjetničke ostavštine koja je nakon osnivanja Franjevačkog muzeja i galerije Gorica-Livno 1995. godine, izložena u stalnom postavu Gabrijela Jurkića.
Od tada Muzej kroz svoju djelatnost vodi stalnu brigu o Jurkićevoj umjetničkoj ostavštini, kako o zaštiti njegovih djela tako i o prezentaciji njegova stvaralaštva.
