Nakon dana provedenih bez alarma, rokova i svakodnevnog pritiska, povratak na posao mnogima teško pada, pa se nerijetko javlja osjećaj tuge, umora i bezvoljnosti.
Ipak, stručnjaci ističu da ono što često nazivamo “depresijom nakon godišnjeg odmora” uglavnom predstavlja prolaznu teškoću prilagođavanja povratku u rutinu, ali može biti i pokazatelj da nam svakodnevni život ostavlja premalo prostora za odmor i zadovoljstvo.
Depresija nakon godišnjeg odmora” nije isto što i depresivni poremećaj
Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski obiteljski psihoterapeut, ističe za “Nezavisne novine” da se rečenica “Vratio sam se s odmora i odmah sam u depresiji” čuje mnogo puta u zadnje vrijeme.
“Najčešće je izgovorena kroz šalu, uz fotografije s mora i uz žaljenje što je alarm ponovo zazvonio. Ali iza tog popularnog izraza ipak može stajati nešto vrlo stvarno”, kazala je ona.
Prije svega, kako kaže važno je napraviti razliku između onoga što kolokvijalno nazivamo “depresijom nakon godišnjeg odmora” i depresivnog poremećaja.
“U najvećem broju slučajeva ljudi zapravo govore o padu raspoloženja, odnosno teškoći da se nakon perioda odmora ponovo prilagode svakodnevnom ritmu. Vraćaju se obavezama, rokovima, poslu, kućnim poslovima, ranom ustajanju i odgovornostima od kojih su nakratko napravili pauzu”, kazala je Savanović Zorićeva.
Ističe da na odmoru često živimo potpuno drugačije.
“Imamo više vremena, manje pritiska, više smo napolju, spavamo drugačije, družimo se i, što je možda najvažnije, imamo osjećaj da naše vrijeme ponovo pripada nama. Povratak u svakodnevicu zato može biti prilično snažan kontrast”, pojašnjava ona.
Da li nam nedostaje godišnji odmor ili život kakav smo imali na odmoru?
Zato, kako kaže, upravo dolazimo do zanimljivog pitanja: da li nam zapravo nedostaje godišnji odmor ili nam nedostaje život kakav smo na odmoru imali?
“Jer, ako smo tijekom odmora prvi put nakon nekoliko mjeseci dovoljno spavali, provodili vrijeme sa obitelji, šetali, čitali, razgovarali bez gledanja na sat i shvatili koliko nam prija sporiji tempo, nije neobično da nam povratak na posao teško padne. Odmor nam je možda samo pokazao koliko smo iscrpljeni bili prije njega. Zato nekada “depresija nakon odmora” nije toliko tuga za morem koliko nezadovoljstvo svakodnevnim životom kojem se vraćamo”, jasna je ona.
Pojašnjava da posebno teško povratak može pasti ljudima koji su i prije odmora bili iscrpljeni, pod velikim pritiskom ili nezadovoljni svojim poslom.
“Dok su na odmoru, problem može privremeno biti van vidokruga, ali se po povratku ponovo pojavljuje. Tada je korisno zastati i pitati se: ‘Što mi je na odmoru toliko prijalo i zašto toga nema dovoljno u mom svakodnevnom životu?’ To može biti vrlo važna informacija. Možda nam nedostaje više vremena za djecu i partnera, više sna, kretanja, druženja, odmora, kreativnosti ili jednostavno više granica prema poslu i drugim ljudima”, kazala je Savanović Zorćeva.
Kako olakšati povratak u svakodnevni ritam?
Ističe da ne treba očekivati da ćemo prvog dana nakon odmora biti jednako produktivni kao posljednjeg dana prije njega.
“Dobro je sebi ostaviti malo prostora za prilagođavanje, vratiti se postepeno u ritam, regulirati san i ne zatrpavati se odmah svim obavezama. Također je važno da ne napravimo od odmora jedini period u godini kada sebi dozvoljavamo zadovoljstvo.
Ako nam je cijela godina samo čekanje sljedećeg godišnjeg odmora, onda možda problem nije u tome što je odmor prekratak, nego što je svakodnevica postala previše opterećujuća”, ističe ona.
Kako je rekla, postavlja se pitanje koliko je normalno da traje taj pad raspoloženja, te ističe da ne postoji univerzalan broj dana.
“Nekoliko dana umora, bezvoljnosti ili nostalgije za odmorom može biti očekivano, posebno ako se raspoloženje postepeno popravlja kako se vraćamo u rutinu. Međutim, ako se simptomi ne povlače, postaju sve izraženiji ili značajno ometaju svakodnevno funkcioniranje, onda više ne treba sve pripisivati završetku godišnjeg odmora. Ako simptomi depresije traju najmanje dva tjedna, važno je potražiti stručnu procjenu”, kazala je Savanović Zorićeva.
“Ljetna depresija” nije isto što i sezonski afektivni poremećaj
Ističe da treba biti oprezan i s izrazom “ljetna depresija”.
Činjenica da se neko ljeti osjeća lošije ne znači automatski da ima sezonski afektivni poremećaj.
“Postoji i ljetni obrazac sezonskog afektivnog poremećaja, ali je on rjeđi od zimskog. Kod njega se simptomi pojavljuju u karakterističnom sezonskom obrascu i mogu uključivati probleme sa spavanjem, nemir, razdražljivost i promjene apetita”, kazala je Savanović Zorićeva.
Kako je rekla, ljeto, međutim, samo po sebi može biti emocionalno zahtjevno.
“Visoke temperature, poremećen san, promjena rutine, očekivanje da ‘moramo uživati’, kao i stalno gledanje tuđih fotografija sa putovanja i odmora, mogu stvoriti dodatni pritisak. Posebno ako se iznutra ne osjećamo onako sretno kako mislimo da bi ‘trebalo’ da se osjećamo. Zato ne bih patologizovala svaki ljetni pad raspoloženja niti svaku tugu nakon godišnjeg odmora. Ali ih ne bih ni potpuno ignorirala”, jasna je Savanović Zorićeva.
Povratak s odmora može biti prilika za promjenu svakodnevice
Kazala je da nam ponekad upravo tih nekoliko dana nakon odmora postave važno pitanje: Što je to što mi je tijekom odmora toliko nedostajalo u mom životu?
“I možda je to najkorisniji način da razumijemo postvakacioni blues. Ne kao znak da nam treba još jedna sedmica mora, nego kao priliku da vidimo šta bismo od tog osjećaja slobode, bliskosti, odmora i sporijeg života mogli da prenesemo u svakodnevicu. Jer cilj nije da preživimo do sljedećeg godišnjeg odmora, već da nam život između dva godišnja odmora bude dovoljno dobar da nam odmor bude odmor, a ne bijeg”, zaključila je ona.
