Potrošačka košarica u Bosni i Hercegovini bilježi rekordne iznose. Prema posljednjim podacima, u lipnju je iznosila čak 3.180 KM u Federaciji BiH, dok je u svibnju u Republici Srpskoj dostigla 2.738 KM — najviše u posljednjih deset godina u oba entiteta.
Rast cijena osnovnih životnih namirnica i usluga nastavlja da nadmašuje rast plaća, zbog čega građani sve teže preživljavaju. Iako postoje kontrole tržišta, efekti su minimalni, piše BHRT.
“Imamo najveći iznos potrošačke košarice otkako se rade analize. Rast cijena i troškova života više ne prati rast plaća”, navode iz sindikalnih organizacija oba entiteta.
Prema podacima sindikata, gotovo polovina mjesečnih troškova i dalje otpada na prehranu. Istovremeno, cijene u sektorima stanovanja, režija i brojnih usluga nastavljaju rasti širom zemlje.
Božana Radomir iz Saveza sindikata RS upozorava da je rast cijena konstantan i neopravdan.
“Od kraja 2021. imamo stalni rast cijena, uvezenu inflaciju, probleme s energentima. Svako povećanje plaća bilo je samo usklađivanje, ali nije moglo pratiti rast troškova života. Danas dvije trećine radnika ne može plaćom pokriti ni 30 do 50 posto potrošačke korpe”, kaže Radomir.
Građani sve češće tragaju za popustima, kupuju manje količine i primjećuju nove “trikove” u trgovinama.
“Imam osjećaj da je to sve dogovor između trgovina. Cijene skaču, hrana je najgora. To kod nas nikad stagnirati neće”, kazala je jedna sugovornica iz Mostara.
“Pola kilograma kave je 15 maraka, kilogram 30. Svaki dan dođeš – nova cijena”, dodao je građanin iz Banjaluke.
Iako trgovci poskupljenja pravdaju povećanjem plaća, poreza i cijena energije, analize pokazuju da stvarni rast ulaznih troškova ne opravdava toliki skok maloprodajnih cijena.
Jovan Vasilić, predsjednik Udruženja potrošača „Zvono“ iz Bijeljine, smatra da je situacija alarmantna, dok nadležni u RS tvrde da marže nisu prekoračene.
Ministar trgovine i turizma RS Denis Šulić izjavio je:
“Nastavljamo inspekcijske kontrole marži na osnovne životne namirnice i robu široke potrošnje. Prema izvještajima, marže trenutno ne prelaze visinu definiranu uredbom.”
Međutim, javnost ne vidi konkretne rezultate. Prethodne mjere, poput ograničavanja marži ili bojkotiranja trgovina, nisu dale dugoročne efekte. Cijene ne rastu više stihijski, već planski, i sve ih je teže ispratiti.
Građani šute, političari ostaju nijemi, a inspekcija tek povremeno reagira. U isto vrijeme, trgovci ostvaruju ekstra profite, a budžetski prihodi od PDV-a nikada nisu bili veći.
Zaključak je jasan – oni koji pune budžet i dalje su najslabija karika sistema.
