U prvih šest mjeseci ove godine Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH zaprimila je preko 600 žalbi potrošača koje se uglavnom odnose na komunalne i telekomunikacijske usluge kao i usluge robe široke potrošnje.
Na ova tri sektora otpada cca. 90 posto žalbi u podjednakim omjerima, ocijenio je u razgovoru za Fenu ombudsman za zaštitu potrošača u BiH Saša Marić, dodavši da se preostalih 10 posto žalbi odnosi na turistički sektor (uglavnom avio karte ili hotelske aranžmane), financijski sektor (banke).
Upitan žale li se građani na cijene i lažne popuste, tj. akcije, kaže kako je broj takvih žalbi ispod 1 posto ukupno zaprimljenih.
Broj takvih žalbi, kroz nekoliko zadnjih nekoliko godina je u blagom padu jer osim žalbi, kako kaže ombudsman, Institucija zaprima i komentare potrošača koji ističu da im se za razliku od prethodnih godina, u zadnje vrijeme u pravilu događa, da kad dođe do razlike cijena polica/blagajna, trgovci većinom primjenjuju jeftiniju cijenu prema potrošaču i ispričavaju se za nastale propuste.
“Budući da Institucija ombudsmana već četvrtu godinu u suradnji s medijima provodi kampanju širenja potrošačke svijesti kao i biranja pouzdanih trgovaca, pretpostavka je da i trgovci uočavaju efekte zadržavanja potrošača ispravnim i dobronamjernim pristupom”, ističe Matić.
Što se tiče žalbi na kvalitetu robe, ombudsman za zaštitu potrošača ističe da žalbe variraju, od “validnih” gdje dolazi do loše kvalitete kod skupih proizvoda ali i onih žalbi gdje se potrošači žale na kvalitetu proizvoda koji su kupljeni ispod svake tržišne cijene, gdje su i sami pristali na određene kompromise misleći da će proći bolje (npr. kupovina brendiranih mobitela po značajno jeftinijim cijenama koji su predviđeni za tržišta van Europe).
Marić se osvrnuo i na šrinkflaciju i skimpflaciju, pojmove koji znače smanjenje težine proizvoda uz iste ili više cijene, tj. smanjenje kvalitete proizvoda, uz zadržavanje cijene.
Na žalbe vezane za šrinkflaciju i skimpflaciju potrošači u BiH su poslali manje od 20 žalbi (cca. 1%). Žalbe se kod šrinkfalacije odnose na konstatacije smanjenih gramaža proizvoda koje koriste godinama, a kod skimpflacije na telekomunikacijski i turistički sektor (avio prevoz i smanjenje ponude unutar cijena avio karata), napominje ombudsman.
Oba pojma postoje, dodaje, otkad ljudi trguju, već tisućljećima, no dolaze i odlaze u različitim razdobljima kriza. Posljednjih par godina radi svih dobro poznatih svjetskih pandemija i kriza proizvođači i trgovci su ih počeli u nedostatku ponude, a u scenariju povećane potražnje, ponovno koristiti.
Dokle god su na ambalažama istaknute nove gramaže, i deklaracije proizvoda oba pojma su legalna i zakonski dopuštena, naglašava Marić.
Napominje i da se potrošači u slučaju da primijete kako određeni proizvodi imaju različite gramaže od deklariranih, imaju pravo žaliti Instituciji ombudsmana za zaštitu potrošača kao i entitetskim i županijskim inspekcijama.
Pritom ističe da su prema nalazima inspekcija, kao i prema propisanim standardima zakonskih i podzakonskih akata, deklaracije proizvoda kod kojih je uočena izmjena (smanjenje) gramaže ili promjene sastava proizvoda, vidljivo istaknute bez skrivenih navoda.
Inače, Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH, u prethodnoj 2023. godini, zaprimila je rekordnih 1400 žalbi.
