Bivša predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović bila je gošća na podcastu One Decision bivšeg direktora britanske vanjsko-obavještajne službe MI6, Sir Richard Dearlove. U intervjuu od 47 minuta dala je neke prilično zanimljive, pa i neobične izjave na temu rata u Ukrajini i pomoći toj zemlji, ali i odnosa Rusije i Hrvatske, uključujući stavove njenog nasljednika Zorana Milanovića i odnos Vladimira Putina prema njoj.
Suvoditeljica britanskog podcasta One Decision, Julia McFarland, opisala je ono što joj je Kolinda Grabar-Kitarović rekla o odnosu ruskog predsjednika Vladimira Putina prema njoj kao “jednu od najzanimljivijih i razotkrivajućih stvari koje sam čula o ruskom predsjedniku”.
McFarland je odmah na početku povukla izravnu paralelu između ratova u Hrvatskoj i Ukrajini.
-Danas gledamo na zemlju u Europi koja se bori za svoju slobodu, nakon što je njenu neovisnost i suverenitet osporio njen daleko moćniji i agresivni susjed koji je odjednom, bez upozorenja, pokrenuo punu invaziju, uništio čitave gradove, počinio navodne ratne zločine i okupirao njen teritorij daleko većom vojskom od njene. Mala i nadjačana zemlja nije se pokolebala već je pružila otpor, uz građane koji su bili odlučni braniti svoju domovinu. Možda zvuči kao da govorim o Ukrajini, ali zapravo se radi o Hrvatskoj ranih devedesetih, maloj europskoj zemlji koja je vodila rat za neovisnost protiv bivše Jugoslavije.
Komentirajući ukrajinsku operaciju oslobađanja okupiranog teritorija, koja očito ide mnogo sporije i teže nego su se mnogi nadali, Grabar-Kitarović je ustvrdila da je “prije nego je protuofanziva započela, zapravo bila jedan od onih glasova koji su upozoravali da treba smanjiti očekivanja od Ukrajinaca”. Imala je realističniju perspektivu, kaže, upravo zbog hrvatskog iskustva s oslobađanjem.
– Da, bio bi golemi uspjeh i jako bih voljela da dospiju do obale Azovskog mora, ali moramo biti realistični da će u ovim okolnostima vjerovatno trebati nekoliko valova ovih protuofanziva da bi mogli ostvariti svoje ciljeve. A svaki proboj koji naprave, kao sa selom Robotine, značajan je – zaključila je Grabar-Kitarović.
Istaknula je i kako je Hrvatskoj za oslobađanje teritorija pod kontrolom srpskih pobunjenika “trebalo nekoliko strateški smještenih manjih operacija koje su dovele do one velike” te da je razlog što je operacija Oluja “trajala samo nekoliko dana i imala minimalni broj žrtava” taj što je Hrvatska vojska, “vodeći zajedničke vojne operacije s Armijom Bosne i Hercegovine, mogla zaobići sličnu obranu koju su paravojne snage lokalnih Srba postavile i doći straga”, što Ukrajina “ne može napraviti kroz Crno more”.
Bivša hrvatska predsjednica rekla je kako putuje u Ukrajinu redovno i da se “prošli petak vratila s posljednjeg putovanja” u Kijev, gdje se zračne uzbune oglašavaju svakih nekoliko sati.
– Osim što pokušavaju iscrpiti Ukrajince, Rusi pokušavaju iscrpiti našu podršku – naglasila je.
Masovno miniranje okupiranog teritorija izdvojila je kao jedan od najtežih problema s kojima se Ukrajina dugoročno suočava.
– Ulažemo zaista puno napora u to. Radimo zajedno s GLOBSEC-om i nastavit ćemo raditi, ali vrlo sam angažirana i osobno, na međunarodnom i na hrvatskoj razini, jer imamo vrlo slično iskustvo.
– Kao Hrvaticu me najviše brine mišljenje da ovo nije naš rat i da se trebamo držati podalje te da ćemo se tako zaštititi. To nije istina. Ukrajinci brane naše vrijednosti. Ovdje se ne radi o širenju NATO-a, ima mnogo dublje korijene. I kako sam već rekla, iz privatnih razgovora sam zaista detektirala da Putin želi imati mnogo veći utjecaj na Hrvatsku koja tradicionalno nije bila dio njihove sfere utjecaja – objasnila je.
– Ne kažem da su njegove namjere uvijek bile zloćudne. Mislim da je tada pokušavao pridobiti Hrvate većom suradnjom, opskrbom plinom itd., ali krajnji cilj bio je imati utjecaj i staviti je između NATO-a i EU te Rusije – dodala je. Grabar-Kitarović inzistira da “u Hrvatskoj nema proruskog biračkog tijela” te da su oni koji su otvoreno proruski “potaknuti ekonomskim interesima” povezanima s ruskim utjecajem na energetski sektor.
Ustvari, najveće nesuglasice između nje i Putina, kaže, nisu bile oko širenja NATO-a ili Ukrajine, već oko “terminala za ukapljeni plin (LNG) na Krku, protiv kojeg je on bio oštro protiv”.
Pritom je iznijela najozbiljniju optužbu na račun Rusije u hrvatskom kontekstu za koju doduše, nije predstavila nikakve dokaze – da se umiješala u predsjedničke izbore na kojima je izgubila od Milanovića.
– Taj LNG terminal je bio najveća sporna točka s Rusijom i vjerovatno je bio razlog za hibridne akcije tijekom predizborne kampanje, što je pridonijelo rezultatu izbora 2020. – zaključila je.
