Američki predsjednik Donald Trump obećao je tijekom predizborne kampanje da će okončati rat u Ukrajini u roku od jednog dana. Sada se, kažu upućeni, nada da će osigurati primirje unutar svojih prvih 100 dana, odnosno do kraja ovog mjeseca. Taj je sukob počeo nazivati ”Bidenovim ratom”, ali ako se oduži, strahuje da će sve više postati njegov.
Rusija je ignorirala američki poziv na bezuvjetni 30-dnevni prekid vatre, koji je Ukrajina prihvatila 11. ožujka. Umjesto toga, kupovala je vrijeme i intenzivirala svoje napade. Prošlu nedjelju dvije ruske rakete pogodile su grad Sumi, ubivši 34 osobe, od kojih su se mnoge okupile kako bi prisustvovale misama na Cvjetnicu. Ovaj napad uslijedio je nakon sličnog napada na Krivi Rih 4. travnja, u kojem je poginulo 20 ljudi.
Radek Sikorski, poljski ministar vanjskih poslova, izjavio je da bi Trumpov tim trebao shvatiti da se Kremlj “ruga njihovoj dobroj volji”. No, kako piše u svojem komentaru The Economist, čini se da je Donald Trump imun na sram. Pokazao se posebno popustljivim prema Rusiji i neprijateljskim prema Ukrajini. Iako su neki od njegovih pomoćnika osudili ruski napad na Sumi, on je sugerirao da se radilo o “pogrešci”, iako “užasnoj”.
Posebno zapanjujuće, u ponedjeljak je okrivio Ukrajinu za rusku invaziju na svoju zemlju, odbacujući ukrajinski zahtjev da kupi američke projektile. “Ne započinjete rat protiv nekoga tko je 20 puta veći od vas i onda se nadate da će vam ljudi dati neke projektile”, izjavio je.
Obožavatelji američkog predsjednika tvrde, pak, da je on spreman biti oštriji prema Rusiji. Obnovio je sankcije svog prethodnika Rusiji i izrazio je nestrpljenje prema Kremlju, rekavši jednom intervjueru da je “ljutit” na Rusiju i iznio ideju o nametanju “sekundarnih carina”, vjerojatno za zemlje koje kupuju rusku naftu. “Rusija se mora pokrenuti”, rekao je prije nekoliko dana. Europski čelnici, pak, traže dodatne sankcije Rusiji kako bi se takve riječi računale, ali za sada bezuspješno.
U ožujku je Trump nakratko prekinuo dostavu oružja i obavještajnih podataka Ukrajini. Upalilo je – Ukrajina je za nekoliko dana pristala na 30-dnevni prekid vatre. Za tvrdoglave Ruse, međutim, nije bilo batine, samo mrkve. Američki i ruski dužnosnici sastali su se 10. travnja u Istanbulu kako bi razgovarali o modernizaciji svojih veleposlanstava. Dvije zemlje su također razmijenile dva zarobljenika. Ruski mediji tvrde da se približavanje nastavlja bez obzira na pregovore o Ukrajini.
Kada je Trump ranije ovog mjeseca najavio svoje “recipročne carine” diljem svijeta, udario je na Ukrajinu s minimalnom univerzalnom stopom od 10 posto, ali je Rusiju posve isključio – navodno zato što je već pod sankcijama. Jedna utjeha za Ukrajinu je da je previranje trgovinskog rata takvo da je cijena nafte pala s oko 80 dolara po barelu u siječnju na 65 dolara, oštro srezavši prihode ruskog vladara Vladimira Putina.
Primjetno je da iz narativa Donalda Trumpa, kako piše Economist, izostaje bilo kakva ideja o dodatnoj vojnoj pomoći Ukrajini. Podrška Amerike je sve manja, dotok oružja koji je odobrio Joe Biden prestat će u nadolazećim mjesecima, a američki predsjednik nije odobrio novu. Još jedno proračunsko izdvajanje za potporu Ukrajini izgleda malo vjerojatno.
Amerika također povlači svoje snage i opremu iz Rzeszowa, vitalnog središta u Poljskoj za oružje koje se šalje u Ukrajinu. Njihove dužnosti od sada će obavljati europske snage. U međuvremenu, američki ministar obrane Pete Hegseth, izbjegao je sastanak Kontaktne skupine za obranu Ukrajine u Bruxellesu 11. travnja, skupa od 50-ak zemalja koje daju vojnu pomoć koju je osnovao i vodio njegov prethodnik Lloyd Austin, iako se Hegseth pridružio video vezom.
Još jedan znakovit moment je da su osobe iz Pentagona nedavno ispitivale jednog saveznika o tome zašto još uvijek isporučuje oružje Ukrajini. Diplomati u Washingtonu također izvještavaju da neki Trumpovi suradnici privatno kažu da im je “dojadilo” nastojanje Europe da ojača Ukrajinu. Kao i uvijek s takvom kaotičnom administracijom, teško je razlikovati stvarni signal od buke.
Europljani za sada djeluju na dvije linije. Prva je napor Britanije i Francuske da stvore europske “snage uvjeravanja” koje bi pomogle Ukrajini nakon prekida vatre. Rusija se protivi tom raspoređivanju, čak i ako SAD ne nudi nikakva jamstva da će podržati Europljane. Te snage ne bi nastojale kontrolirati crte bojišnice između ruskih i ukrajinskih snaga, nego bi se držale podalje od fronte, vjerojatno u zapadnoj Ukrajini, gdje bi se koncentrirale na obuku ukrajinskih snaga, a možda i na zajedničke zračne patrole.
Europljani se nadaju da će pokazati Trumpu da preuzimaju teret europske sigurnosti, nadajući se da će zadržati barem neku vrstu američke predanosti NATO-u, ako ne i Ukrajini. Prema ovom konceptu u nastajanju, buduće “odvraćanje” Rusije odvijalo bi se u tri zone – ojačane ukrajinske snage koje bi držale liniju protiv Rusije na istoku, europske snage na zapadu i, barem za sada, dugotrajna američka prisutnost u zemljama NATO-a.
No, stvaranje takve sile ovisi o stalno nedostižnom prekidu vatre. Steve Witkoff, izaslanik Donalda Trumpa za Rusiju, navodno je rekao da bi najbrži način da se to osigura bio da se dopusti Rusiji da preuzme četiri ukrajinske regije na koje polaže pravo, uključujući teritorije na njima koje nije ni uspjela osvojiti. To bi, pak, bilo neprihvatljivo za Ukrajinu i njezine europske partnere.
Sve to pojačava potrebu za drugom linijom – povećanjem europske vojne pomoći Ukrajini. David Shimer, bivši dužnosnik u Bidenovom Vijeću za nacionalnu sigurnost, kaže da nema vremena za gubljenje. Europljani bi trebali isporučiti više svojih zaliha oružja unatoč rizicima, financirati ukrajinsku vojnu industriju, pregovarati s Trumpom o kupnji američkih sustava protuzračne obrane Patriot za Ukrajinu i iskoristiti zamrznutu rusku imovinu da sve to plati. Njemački Bild piše kako je Trump već odbio ponudu Zelenskog da kupi dodatne projektile i sustave Patriot iako za to Kijev, prema riječima Zelenskog, na raspolaganju ima 50 milijardi dolara (da li bi baš toliki novac bio potrošen samo na Patriote i pripadajuće projektile, teško je povjerovati).
Budući da je Rusija odlučna u namjeri da još žešće nastavi s invazijom, a SAD su, čini se, odlučne povući se, Ukrajina će se morati boriti dalje, navodi Shimer. “Sada je vrijeme da Europljani pojačaju svoju pomoć Ukrajini – tako da bi Ukrajina imala potporu koja joj je potrebna da se obrani i da se natjera Putina da se uključi u smislene pregovore”, zaključio je Shimer.
