Petočlana obitelj Čuturilov iz Mošorina, koja je živjela u pećini, konačno je dobila krov na glavom. Iz skučenog laguma, gdje nisu imali osnovnih uvjeta za život: vodu, kupatilo, toalet, ovih dana uselili su se u svoju kuću.
Stambeno pitanje riješila im je Humanitarna organizacija “Srbi za Srbe”. Oni su prvi objavili u kakvim uvjetima žive Svetozar, Marica, Zlatica (17), Mira (15) i Miloš (6). Njihova teška životna priča pogodila je mnoge, te je novac za kupovinu kuću, adaptaciju i opremanje, prikupljen u rekordnom roku, za šest mjeseci.
Mnogima je bilo neshvatljivo da u 21. stoljeću obitelj sa troje djece zbog neimaštine živi u pećini. Slike koje su stigle iz Mošorina, kod Titela, u Srbiji nikog nisu ostavile ravnodušnim.
Po pećini su bili razvučeni kablovi za struju, a stari televizor bio im je jedini prozor u svijet. Na ulazu u pećinu stari automobil služio je kao ostava. Tu su čuvali namirnice i odlagali garderobu.
Siromaštvo nije jedina nesreća koja je pogodila Čubrilove. Troje djece i majka imaju zdravstvene probleme. Najteža je sutuacija kod najstarije kćerke, a zbog njenih učestalih epileptičnih napada otac je vezan za kuću. Ne ostavljaju je ni na trenutak samu. Zbog toga Svetozar ne radi, a žive od dječjeg dodatka, socijalne pomoći.
Djeca su ponekad spavala kod bake u trošnoj kući, koja nije mnogo bolja i sigurnija od pećine. Sada, kada su dobili svoju kuću, kažu da “sreći nema kraja”.
“Konačno je kraj našim mukama. Djeca su presretna, igraju se. Moja majka je sa nama”, priča Svetozar za Euronews.
“Nisam se plašio nikada za sebe, ali jesam za djecu, jer su se u pećini pojavile pukotine. Strahovao sam da im se zemlja ne obruši na glavu. Preseljenjem u kuću za nas počinje novi život. Presretan sam što smo doživjeli sve ovo. Konačno pećini možemo da kažemo ‘zbogom’. Nije mi zbog mene, već zbog moje djece koja su bolesna patila”, priča Čuturilov.
