Vlade Federacije BiH i Republike Srpske će se, prema trenutno dostupnim informacijama, tijekom ove godine zadužiti za oko 1,5 milijardi KM.
Ova zaduženja uglavnom će biti iskorištena za otplatu ranijih dugovanja te za likvidnost proračuna tijekom ove godine, ali dio sredstava planiran je i za projekte.
Kako je prilikom predstavljanja proračuna za ovu godinu izjavila Zora Vidović, ministrica financija Republike Srpske, usvojena je odluka o dugoročnom zaduživanju Republike Srpske tijekom 2025. godine u iznosu od 862 milijuna KM.
“Na domaćem tržištu zaduženje će iznositi 358 milijuna KM, i to dugoročno zaduženje, dok će na međunarodnom tržištu biti 504 milijuna KM, također dugoročno zaduženje”, rekla je Vidović u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Krajem prošle godine i Narodna skupština RS-a usvojila je odluku o iznosu jamstava koje Republika Srpska može izdati u 2025. godini, kojom se odobrava izdavanje jamstava za zaduženja do 800 milijuna KM.
“U skladu s ovom odlukom, planirano je izdavanje jamstava, a zaduženja će biti namijenjena sektoru prometa, energetike, trgovine i turizma, zaštite okoliša, zdravstva te ostalim subjektima lokalne samouprave i institucijama javnog sektora”, navela je Vidović i dodala da Republika Srpska ima izdanih 1,284 milijarde KM jamstava.
“Sve obveze vezane uz jamstva isplaćuju se redovito”, rekla je Vidović.
S druge strane, Vlada Federacije BiH početkom veljače donijela je nekoliko odluka kojima se odobrava zaduženje ovog entiteta u ukupnom iznosu od 635 milijuna maraka.
Planirana su zaduženja putem kratkoročnih kredita izravno kod komercijalnih banaka, kao i emisija obveznica i trezorskih zapisa.
Iz Vlade FBiH navedeno je da će sredstva biti iskorištena za stabilizaciju proračuna, refinanciranje dugova i pokrivanje tekućih obveza.
Odobrene su tri emisije trezorskih zapisa u iznosu od 200 milijuna KM te tri emisije obveznica ukupne vrijednosti 300 milijuna KM.
Ekonomist Igor Gavran kaže da se, nažalost, poguban trend zaduživanja nastavlja, dok konkretni pozitivni učinci izostaju.
“Republika Srpska je u još goroj situaciji, zadužuje se pod još nepovoljnijim uvjetima i ima još manji kapacitet za vraćanje obveza, jer joj je jedina značajnija vrijednost u javnom vlasništvu ‘Elektroprivreda’, koja se urušava kao kula od karata. Federacija BiH posljednjih godina ubrzano ide istim putem, kao da nastoji sustići drugi entitet i potonuti još dublje u istu pogrešnu politiku prezaduženosti. Uglavnom se krpaju proračunske rupe, dok je kapitalnih ulaganja vrlo malo, a reformi gotovo uopće nema. Ovo je još besmislenije u Federaciji BiH nakon povećanja minimalne plaće bez smanjenja poreza i doprinosa, jer će javni prihodi biti znatno veći, a opet se ovako zadužuje”, ističe Gavran za Nezavisne novine.
Prema njegovim riječima, ovakav je trend dugoročno neodrživ i opterećuje buduće generacije.
“Također, ni javna imovina u Federaciji BiH se ne održava, pa je i ‘Elektroprivreda BiH’ u sve većim problemima, ‘BH Telecom’ najavljuje potencijalno vrlo skupu akviziciju konkurenta, a svim javnim poduzećima upravlja se politički i neučinkovito. U oba entiteta gospodarstvo i ekonomska promišljanja ne samo da nisu prioritet, nego se čini kao da ih uopće nema na vidiku”, rekao je Gavran.
Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu u Istočnom Sarajevu, smatra da je za analizu opravdanosti zaduživanja, osim samog iznosa duga, ključno sagledati njegovu strukturu i namjenu.
“U ukupnom zaduženju države za određenu fiskalnu godinu potrebno je razlikovati kratkoročna i dugoročna zaduženja. Kratkoročna zaduženja služe osiguravanju tekuće proračunske likvidnosti zbog neujednačene dinamike naplate javnih prihoda tijekom godine. Dugoročna zaduženja trebala bi biti usmjerena na vraćanje starih dugova i javne investicije. BiH i oba entiteta nisu prezaduženi s obzirom na udio javnog duga u BDP-u. To nije rezultat suzdržanosti vlasti prema zaduživanju, već njihove ograničene mogućnosti zbog percepcije investitora. Najzaduženije zemlje su one najrazvijenije, što odražava povjerenje investitora u njihovu ekonomsku snagu i nizak rizik nenaplativosti dugova. S druge strane, siromašnije zemlje manje su zadužene jer ih investitori ne vide kao dovoljno ekonomski potentne za servisiranje duga. Dakle, manje razvijene zemlje imaju potrebu za ulaganjima u infrastrukturu i privlačenjem stranih investicija koje bi donijele potrebne tehnologije, a za to su im potrebna sredstva. Ako bi se sredstva od zaduživanja pravilno upotrijebila, to bi rezultiralo gospodarskim rastom i održivošću javnog duga. Ključno pitanje nije koliko se zadužiti, već u što uložiti ta sredstva”, objasnio je Mlinarević.
