Njemački tabloid Bild na svojoj web stranici piše da “ovaj slučaj šokira Njemačku!”. Jer, kako navodi list, “kriminalni korisnik socijalne pomoći Huso B. (42) poznat je policiji po krađama i trebao je davno napustiti zemlju. Unatoč tome, Bosanac još uvijek živi u Njemačkoj i od države mjesečno prima 7.250 eura.”
Kronologija državnog neuspjeha
Urednici lista Bild dobili su kompletan dosje o azilu H.B. – “Opći izvadak: Broj središnjeg registra stranaca…”). List to naziva “kronologijom državnog neuspjeha na 10 stranica”.
Bild piše da je Huso B. došao u Njemačku 1994. godine, odnosno tijekom rata u Bosni i Hercegovini, te da je trebao napustiti zemlju 1. rujna 1997., a da je rok bio 15.12. iste godine. Međutim, “dogodilo se: ništa.”
Daljnje informacije navode da je Huso B. „podnio zahtjev za azil u dobi od 16 godina 2000. godine te da je Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) privremeno odbio zahtjev te mu je ponovno prijećeno deportacijom. „Dana 17. listopada 2003. njegov zahtjev za azil definitivno je odbijen kao „očito neutemeljen“, zbog čega je bio prisiljen napustiti zemlju.“
Bild dodaje da zemlju napušta na početku. „Kada i gdje? Nije jasno. Međutim, prema informacijama u spisu, jasno je da je 22.6.2007. ponovno došao iz inozemstva.” Bild izvještava da je Služba za strance u Kölnu 13.9.2007. donijela odluku o protjerivanju – na neodređeno vrijeme. “Drugim riječima: B. mora napustiti Njemačku”.
Nitko ništa ne razumije
List napominje da nitko ne razumije što se događa nakon toga. Za slučaj je odgovoran grad Köln, a deportaciju je trebala provesti pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija. “Činjenica: deportacija Husse B. od tada je odgođena točno 52 puta (!). Gotovo 23 godine nakon konačnog odbijanja zahtjeva za azil. To znači: unatoč odluci o protjerivanju, boravak Bosanca je toleriran do danas. A njegov dosje i dalje raste“, piše njemački tabloid, prenosi DW.
Kao objašnjenja navode se „hitni humanitarni ili osobni razlozi“, zatim „drugi razlozi“, kasnije „nedostatak putnih dokumenata“. Četiri stranice dosjea pune su dokumenata o produljenju boravka na temelju statusa „Duldung“, koji mu tolerira boravak u Njemačkoj. U tekstu se spominje i nekoliko lažnih identiteta H.B.
„23 godine Bosanac Huso B. zapravo nije trebao biti u Njemačkoj, jer je trebao biti deportiran.“ Premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije Hendrik Wiest (CDU) rekao je za BILD da razumije ‘svakoga tko u ovom slučaju osjeća ljutnju’.”
Na pitanje Bilda “zašto se deportacije stalno odgađaju”, grad Köln se pozvao na “obavezne razloge za toleranciju”, prvenstveno zbog ukupno osmero djece Huse B.
Jer, “dok maloljetna djeca imaju izglede za ostanak u Njemačkoj, toleriraju se i roditelji” – odnosno, obitelj je zaštićena Ustavom.
“Rastavljanje deportacijom bilo bi moguće samo u slučaju teških kaznenih djela ili ozbiljne sigurnosne prijetnje”, zaključuje tekst dnevnika Bild.
Christian Schmidt: U domovini mu ne prijeti nikakva opasnost
U drugom tekstu istih novina prenosi se reakcija visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, Kristijana Šmita.
“Schmit je razmatrao slučaj Huse B, a u izjavi za BILD analizirao je argumente njemačkih vlasti, točku po točku:
- “Bosna i Hercegovina je sigurna zemlja podrijetla.”
Što Schmidt time misli: Zašto je taj čovjek još uvijek u Njemačkoj? U domovini mu ne prijeti nikakva opasnost.
- „Ljudi ne žive u luksuzu, ali su svi vrijedni.“
Što Schmidt govori: Tko želi raditi, može preživjeti na Balkanu.
- „Stotine tisuća ljudi pobjeglo je od rata i terora u Njemačku, a procjenjuje se da se više od 90 posto njih kasnije dobrovoljno vratilo kako bi obnovili svoju zemlju.“
Što Schmidt govori: Ako su se drugi mogli vratiti, zašto se isto ne može očekivati od Husse B.?
- „Neke obitelji s djecom su također deportirane.“
Što Schmidt time misli: Nesporazum jer se, prema stavu grada Kölna, Huso B., s osmero djece, navodno „etablirao“ u Njemačkoj. Ako su se mogle deportirati i druge obitelji s djecom – zašto ne i on?
- „Što bi ljudi u Bosni i Hercegovini trebali misliti kada čitaju ovakve vijesti (…)?“
Što Schmidt govori: Čak i u siromašnoj Bosni (prosječna bruto plaća: 1300 eura mjesečno) ljudi se osjećaju prevarenima i izigranima – i od svog sunarodnjaka i od njemačkih vlasti.”
87.000 eura godišnje socijalne pomoći za Husu B.
Jer, “Huso B. i njegova brojna obitelj godišnje primaju oko 87.000 eura socijalne pomoći od države. Poznat je policiji i više puta je osuđivan.
- „Stotine tisuća ljudi pobjeglo je od rata i terora u Njemačku, a procjenjuje se da se više od 90 posto njih kasnije dobrovoljno vratilo kako bi obnovilo svoju zemlju.“
Što Schmidt govori: Ako su se drugi mogli vratiti, zašto se isto ne može očekivati od Huse B.?
Sada bi se „najgori njemački društveni parazit“, kako ga naziva autor teksta, koji godišnje prima oko 87.000 eura socijalne pomoći, ponovno trebao pojaviti na sudu – ovaj put zbog prijevare.
„Međutim, postupak pred Općinskim sudom u Kölnu privremeno je obustavljen. Objašnjenje: Muškarac, kojemu država godinama pouzdano isplaćuje 7.250 eura svaki mjesec, navodno nije mogao biti pronađen, niti mu je mogao biti uručen sudski poziv. Iako navodno živi u centru za azilante, gdje je registriran – a ime mu je i dalje uredno napisano na poštanskom sandučiću“, zaključuje Bild.
