Nedostaje citostatika za liječenje onkoloških pacijenata. Kao i svake godine, nadležni se ograđuju od odgovornosti, a pacijenti ispaštaju. Za Novi dan govore Enida Glušac iz Udruženja Renesansa, Ana Petrović, direktorica Udruženja inovativnih proizvođača lijekova u BiH, doktorica onkologije na KCUS Berisa Hasanbegović, kao i Senka Dervišević medicinska sestra iz Tuzle, koja se trenutno liječi od leukemije, piše N1.
Iz Zavoda zdravstvenog osigurana i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine poručuju da nedostaje pet citostatika, a kao razlog za kašnjenje u isporuci navode globalnu nestašicu lijekova.
Ana Petrović, direktorica Udruženja inovativnih proizvođača lijekova u BiH potvrdila je također da je riječ o pet citostatika – lijekova starije generacije koje je teže nabaviti.
“Zavod je dao svoje objašnjenje, prema informacijama Agencije za lijekove da neki od lijekova su u procesu obnove, odnosno kontrole serije. Neke od lijekova dobavljači – jer pričamo o distributerima, ne pričamo o pravnim zastupnicima tih kompanija – jednostavno tek mogu krenuti u nabavku lijeka kad potpišu ugovor sa fondom. E, tu leži nekakav problem, a to je što takvi lijekovi uopće ulaze u sustav javnih nabavki, što na neki način, postoje brojni mehanizmi koje vi morate ispoštovati u procesu javnih nabavki da bi sve bilo po zakonima i pravilima BiH. I radi toga mi uvijek ulazimo u jednu vakuumsku rupu gdje od trenutka kad se odobri budžet Zavodu zdravstvenog osiguranja, dok se raspiše tender, vrijeme koje bi bilo potrebno da sve teče, jednostavno se izgubi. Distributeri koji nabavljaju ove lijekove, tek onda zapravo kreću u pregovore i nabavku tih lijekova”, pojašnjava Petrović.
Doktorica onkologije na KCUS, Berisa Hasanbegović, istaknula je da su lijekovi koji nedostaju registrirani te da je riječ o starim citostaticima koji se primjenjuju u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
“Neki od tih citostatika, kao što je Paclitaxel, lijek koji zadnji mjesec vjerojatno i pogurao ovu lavinu priče, zbog toga što nam je to praktično baza tretmana većine pacijenata i većine malignih oboljenja, odnosno protokola koji svakodnevno koristimo”, kaže doktorica.
Ističe da kroz kliniku dnevno prođe od 400 do 500 pacijenata koji prolaze kroz razne onkološke tretmane te da citostatska terapija, koja je osnova liječenja većine malignih oboljenja, pacijentima ne bi trebalo da predstavljati dodatnu brigu.
“Isto tako, to je nešto što najmanje treba da mori i nas liječnike, odnosno medicinske onkologe, jer je klinička onkologija toliko kompleksna, toliko su se protokoli liječenja usložnili, toliko imamo novih pacijenata svake godine, novih pacijenata i novootkrivenih malignih oboljenja uz priliv povratnika. Dakle pacijenata koji su liječeni prije pet, deset, petnaest, čak i prije dvadeset godina. Na svu sreću, život onkoloških pacijenata se jako poboljšao, produžio, to je postala kronična bolest i mi imamo ogroman priliv pacijenata na svakodnevnoj bazi. Dakle, na sav taj stres, kvantitativno, na broj i usložnjenost i kompleksnost liječenja, razmišljati još o tome da li ima ili nema lijeka, to je van pameti”, poručila je doktorica.
Kada je riječ o pacijentima, Enida Glušac iz Udruženja Renesansa, ističe da je sama dijagnoza karcinoma izuzetno teška i neizvjesna u svakom pogledu.
“E sad zamislite kako se osjeća jedan pacijent koji pored te dijagnoze i pored svih tih neizvjesnosti s kojima se svakodnevno suočava u životu, još mora da se brine o tome hoće li i kada će primiti lijek”, kaže Glušac.
Ističe da se svaki onkološki pacijent, zbog terapija koje su jako teške i utječu na imunološki sistem organizma, brine i poboljšava svoj imunitet, da bi uopće imao dobre nalaze kako bi primio određenu terapiju.
“I onda dođe s odličnim nalazima da primi terapiju i neko mu kaže da je ne može primiti, da nema dovoljno lijekova ili da nema uopće lijekova”, dodaje Glušac.
Senka Dervišević medicinska sestra iz Tuzle provela je gotovo tri desetljeća provela na Klinici za dječje bolesti kao glavna sestra na Odjelu za hematologiju i onkologiju, a nedavno je sama oboljela od leukemije. Senka je jedina osoba u BiH sa svojom dijagnozom (akutna limfoblastna leukemija visokog rizika) i jedina osoba u BiH koja koristi najnoviji lijek za ovu bolest, a za koji je na mjesečnom nivou potrebno izdvojiti 10.500 eura. Država joj, kaže, nije pomogla niti jednom markom: “Ja ga već osam mjeseci uzimam i vjerujte, država mi marku jednu nije dala nikad. Nijedan fond, ni kantonalni, ni federalni – nitko. Sve uz pomoć dobrih ljudi i mojih kredita.”
Kaže da kad je god tražila neki apel, dobila bi odgovor da je riječ o novom lijeku koji nije na listi.
“Da sam aj jedini pacijent u BiH s ovom dijagnozom i koja koristi ovaj lijek. Zar ja trebam biti osuđena na smrt zato što sam pacijent s tom teškom bolesti i s tim lijekom koji je nažalost nedostupan kroz bolničku zaštitu”, pita se Senka.
