Novac kojim plaćamo samo je tiskani papir ili reljefni prešani metal. Ako plaćamo elektronski, što je sve češće, novac nije više od elektronskog podatka. Prava vrijednost novca leži u povjerenju koje mu se ukazuje: svaka bi se osoba trebala moći pouzdati u činjenicu da papir ili metal koji drži u rukama ima točno onu vrijednost koja je na njemu otisnuta ili utisnuta.
Krivotvorenje sredstava plaćanja nanosi sveukupnu ekonomsku štetu koja pogađa sve. Pogođeni su i oni koji su slučajno platili lažnim novcem ili ga dobiju kao sitniš: jer lažni novac se oduzima i nemate pravo na novčanu naknadu. Država je vrlo ozbiljna kada je u pitanju krivotvorenje novca: krivotvorenje nije bagatelni prekršaj, piše Deutsche Welle.
Ovog tjedna novinske agencije su prenijele vijest kako je španjolska Policía Nacional razbila bandu krivotvoritelja za koje se tvrdi da su krivotvorene kovanice od dva eura stavljale u optjecaj diljem Europe.
Uz pomoć nadnacionalne policijske organizacije EuropoI, uspjelo je razotkriti krivotvoriteljsku radionicu u glavnom gradu pokrajine Castilla-La Mancha Toledu, koja je, prema tvrdnjama policije, “najvažnije otkriće takve vrste u Europi u posljednjih deset godina”.
Banda je na europsko tržište pustila gotovo 500.000 krivotvorenih kovanica “visoke kvalitete”.
Uhićeno je deset osoba, za koje se navodi da su svi kineski državljani.
Španjolska policija je priopćila kako ovaj slučaj istražuje već šest godina. Istraga je, kako navodi dpa, “bila iznimno teška i dugotrajna, ne samo zbog tajnosti unutar organizacije i zbog praktički nemogućeg praćenja krivotvorenog novca što je karakteristično za krivotvorene kovanice”.
Iako ekonomska šteta u ovom konkretnom slučaju možda i nije bila velika (pola milijuna krivotvorenih kovanica od dva eura ima samo protuvrijednost od oko milijun eura), uspjeh policije ne treba podcijeniti. Svatko tko uspješno pušta krivotvorene kovanice u optjecaj kroz duže vremensko razdoblje, neometano, širi svoju djelatnost. Ovdje je prije svega važan psihološki aspekt mogućnosti uvjeravanja građana da je njihov novac siguran i da zadržava svoju vrijednost.
Kovanice su također relativno sigurne
Krivotvorene novčanice relativno je lako uočiti. Sigurnosne mjere koje su središnje banke poduzele su sofisticirane i one su relativno dobro poznate kako korisnicima tako i potencijalnim krivotvoriteljima. Gotovo svi znaju za njihove “sigurnosne značajke” – sigurnosnu nit, integrirane holograme, pozadine koje se teško kopiraju, kvalitetu papira.
Ili barem misli da zna. Neki će sigurno precijeniti svoje sposobnosti. Stvari su drugačije s kovanicama jer nemaju holograme niti sigurnosne niti. No postoje i detalji sa “sitnišem” koji krivotvoritelju često ne polazi za rukom i na koje vrijedi obratiti pozornost.
Kako prepoznati krivotvorene kovanice?
U Njemačkoj je Bundesbank odgovorna za njemačke kovanice eura. Na svojoj internetskoj stranici “Vodič za kovanice” pruža informacije o sigurnosti „sitnog novca”.
“Ne morate biti stručnjak za kovanice da biste mogli razlikovati krivotvorine od pravih kovanica”, navodi se. Savezni bankari daju konkretne informacije o tome kako procijeniti kovanice. Za profesionalce to nije problem, jer postoji jedinstveni test za validatore kovanica u cijeloj Europi.
“Uspješno testirani uređaji mogu se pronaći na stranici Europske komisije.”
Naravno, laicima to ne pomaže, bankari preporučuju da se obrati pozornost na “prvi dojam”. Obično se “slika novčića jasno ističe od ostatka površine novčića.” Sve konture su “jasno prepoznatljive”. Budite oprezni ako to nije slučaj: kod krivotvorina, “slika novčića često se čini mutnom i mekom. Površina je rupičasta i ima točkice, linije ili udubljenja.”
Postoji još jedna okolnost na koju svakako treba obratiti pozornost: zbog sigurnosti, ali i lakšeg prepoznavanja kovanica za slijepe osobe, rub kovanice je karakteristično zarezan.
“Za razliku od krivotvorenih kovanica, na kojima je rubni natpis često samo nejasno utisnut i prekriven žljebovima na rubu kovanice, rubni natpis na pravim kovanicama od dva eura je jasno vidljiv. Udaljenosti između pojedinačnih simbola i riječi se također razlikuju na krivotvorenim kovanicama često se razlikuju od onih na pravim kovanicama.”
Trik s magnetom
No izgleda da u sjedištu Središnje banke polaze od toga da svatko sa sobom nosi magnet. Ako ste jedan od onih koji nose magnet u džepu, evo rješenja za provjeru kovanica.
“Zbog posebnog sigurnosnog materijala središnji dio kovanica od jednog i dva eura je blago magnetičan, što znači da se kovanice malo privlače magnetom i padaju s magneta kada se lagano protresu.”
Ali: “Vanjski prsten pravih kovanica od jednog i dva eura kao i pravih kovanica od 10, 20 i 50 centi nije magnetski”, kažu stručnjaci i dodaju: “Prave kovanice od jednog, dva i pet centi izrađene su od bakrom obloženog čelika i vrlo su magnetične.” No osim magneta, treba staviti i papirić na koji ćete zapisati sve fizikalne parametre. Tada nećete biti prevareni jer “krivotvorene kovanice od jednog i dva eura ili nisu magnetne ili su jako magnetne. Materijal prstena za kovanice često je također magnetičan”, poručuju u „jednostavnom” objašnjenju na stranici Njemačke središnje banke.
