Osmijeh i ljubaznost na blagajni, šalteru ili nekoj ordinaciji u ovom ubrzanom vremenu odavno su iznimka pa su tim dragocjeniji kad se pojave. Elma Osmani, djelatnica pekare Klas dokazuje da još ima onih koji svakodnevno nude lijepu riječ i nabace osmijeh, svaki put i u svako vrijeme. Već 12 godina radi u pekari ova rođena Mostarka koju je ljubav dovela u Dubrovnik. Nakon opće gimnazije, studirala je razrednu nastavu, ali je život odveo u drugom pravcu. Iskustvo u trgovini stekla je pomažući ocu koji je imao butigu mješovite robe, piše Dubrovački vijesnik.
Jednu sezonu je radila u praonici u Hotelu Palace Dubrovnik i prilikom kontrole higijenskog minimuma joj je doktorica Šarac rekla da zbog otvorenosti treba raditi s ljudima. Zaposlila se onda u nekadašnjeg Pema gdje je kraj DOC-a radila šest mjeseci… Jednog je dana išla u Gruž gdje joj je prijateljica radila u pekari Klas i pitala je bi li pokušala. Nije dotad imala dodira s pekarama, ali jest s radom na blagajni pa je prešla. Isprva u Gruž, a krajem 2013. u pekaru u Ulici Pera Čingrije gdje i sad radi u dvije smjene, od 6 do 14 i od 14 do 22 sata.
Inače sam kao osoba jako otvorena, nasmijana sam, osmijeh mi je zaštitni znak, čak su me u školi zvali ‘Smješka‘! Neugodno mi je biti neljubazna, kupac nije došao da trpi moje probleme ili hirove. Nisam falso ljubazna, takva sam rođena i ne znam drugačije. Ni sama ne volim kad negdje naiđem na drskost. Uvijek nastojim da svatko iz pekare pođe nasmijan, zadovoljan uslugom i proizvodom, to me čini sretnom! Starijima volim pomoći, djecu navečer častim slancem, a oni budu sretni kao da sam im dala ne znam ni ja što! – govori Elma koju mnogi pamte po iskrenosti jer kupca uputi što mu je svježe ili mu kaže da dođe za pola ure kad bude gotovo.
Masa ljudi pita kad radim i traže broj mobitela… Dolaze taksisti, hitna, policija, doktori, doktorice, odvjetnici, sa svima sam na ‘ti‘… A kad je netko stalno neraspoložen i ljut ja budem još raspoloženija i to ga još više ‘ubija‘… Pa i onog koji se ‘ne zna‘ smijati oraspoložim, komentira Elma.
Rad s turistima uvijek donosi nesvakidašnje situacije.
Obično mi zapamte ime pa se vraćaju. Čak su me spomenuli i u recenziji u Hotelu Bellevue. Tražili su pekaru i uputili su ih ovdje. Preporučila sam im burek kojim su se oduševili, a uzeli su i jogurt… Stranci jako vole burek! Često Španjolci i Talijani ispituju cijene, što je što, pa se okrenu i odu… Naprave gužvu a naši ljudi onda čekaju ili odustanu i to me boli. Jedan strani kupac je došao uzeti paket vode, dobio je popust na količinu, ali me onda počeo vrijeđati, odbio je prihvatiti cijene… Došla mi je jedna tročlana obitelj, stranci, kupili su nešto za piti, žena je provukla karticu, a muž je rekao da ostavi sve iako su dobili popust na količinu. Tražili su od mene da im u 11 i nešto navečer zovem banku i inzistirali da im vratim novac! Nikad to neću zaboraviti, priča Elma i dodaje:
Nekad mi dođe da plačem, počnem se tresti, ali se smirim i suzdržim, nastojim to zadržati u sebi, a kad dođe sljedeći kupac još sam ljubaznija… A, ako je domaći, još mu se ‘ispovjedim‘, nije on kriv! S onima koji popiju budem fina, obično se naslone na vitrinu, uslužim ih i počastim… Domaći koji popiju budu još bolji jer što pijan govori, trijezan misli! Nekad zaborave novčanik ili nemaju novac, dam im pecivo pa sutra plate, nude mi osobnu kao garanciju, ali nema smisla! Jednom se neki mali napio tijekom izlaska, govori mi: “Najjači ste u Dubrovniku!” – sjeća se Elma koja navečer nikad nije doživjela incident.
Najtraženiji su bureci, čak ide malo više sir nego meso, pizza, štrudeli od jabuke i višnje, a djeca vole pirošku od šunke i buhtle od sira ili čokolade. Elma je zimogrozna, više voli ljeto i dobro podnosi vrućine, ali ne i vlagu. Zimi bi svakom poželjela rad u pekari, idealno mjesto u hladnijem dijelu godine.
Sretna je s ekipom na poslu i sa šefovima s kojima ima jako korektan odnos, daju joj potpunu slobodu i pomažu kadgod je potrebno. Na posao ide opuštena i bez ikakvog stresa. Neprestano dolaze djeca, prije škole, tijekom odmora i poslije treninga, kao tijekom razgovora za Dubrovački:
Uz popust za domaće, gledamo počastiti djecu i sve one koji uzmu malo više. Djeca me nenormalno vole, najiskrenija su najpoštenija i najbolja! Ne pitaju te za pivu ili cigar, nakon treninga uzmu sok, buhtlu ili slanac… Hoće i ostaviti baju, ali im kažem da daju prijatelju, a oni onda odgovore: “Ne, ne tete, Vi nas vazda častite, sad ćemo i mi Vas počastiti!” Srce mi bude kao kuća, to je najveće bogatstvo! A djeca iza škole ili treninga kad potroše novce ili kad idu doma navečer znaju pitati za slanac, kako ćeš ih odbiti! Najviše dobiju buhtle, krafne, slance, kiflice i sir, ispričaju to roditeljima koji onda meni donesu čokoladu i zahvale se. Pošalju mi čokoladu, a znam dobiti i dar poput bombonijere ili ljudi naprave doma kolače pa mi donesu! Vazda nešto dobijem, valjda se svakom vrati po zasluzi! Znači, slancem od 50 centi kod nekog izazoveš osmijeh i učiniš dobro djelo i gdje je tu problem? Je li to skupo? – dobronamjerna je Elma.
Kad ode po dijete nakon izlaska, svi vrište “Klas, Klas”…
Djeca iz škole mi ne znaju ime, znaju me kao ‘tetu iz Klasa‘! Pričaju sa mnom o školi, ocjenama, požale se… Jednom sam šetala u Srebrenom, a djeca koja su završila srednju su mi se javili na kilometar, pitaju kako sam, dođu se javiti. Od najmanjih do najstarijih, sa svima nađem zajednički jezik! Stariji u priči olakšaju dušu… Prije odlaska u crkvu, recimo! Svrate i časne sestre, poklone mi krunicu, kažu da idu moliti za mene ako sam tužna… Jedna mi je rekla: “Ti si prirodno fina, iz tebe iz duše izvire ljepota jer si iskrena i dobra!” – prisjeća se Elma.
Tijekom Male Gospe bude posebno posla, a Elmi uopće nije problem ako treba dulje raditi. Uglavnom je se tijekom ljeta može sresti u popodnevnim, večernjim satima. Bude i jutarnja, ali joj daleko više odgovara raditi popodne.
Svi me pitaju kako mogu izdržati! Ljeti po najvećoj vrućini i gužvi, iz mene kipti, ali opet se smijem i raspoložena sam! Znam na prijelazu iz prve u drugu smjenu ponovno doći ujutro, popijem kavu i funkcioniram. Nikad u životu nisam uzela bolovanje. Samo sam jednom ostala doma zbog temperature! – otkriva pekarica kojoj ovo nije prvi doticaj sa sedmom silom. Već je dvaput bila u novinama, jednom je ušla u uži izbor za ‘najprodavačicu‘. Naučila je napamet želje kupaca pa više ne govori ‘izvolite‘ jer zna što će tko uzeti, a i stalne mušterije znaju prepoznati kad joj raspoloženje nije na maksimumu. I kad joj je samoj teško, traži razgovor.
Voli raditi, pričati i pomagati ljudima, popraviti im dan, uživa u tome i to radi od srca tako da kod Elme dolaze ne samo po kruh svagdašnji nego i po dozu pozitive. Kako radi uz najprometniju (i najbučniju) dubrovačku prometnicu, znalo je biti raznih nesreća, a u slobodno vrijeme voli odmoriti u tišini i napuniti se energijom. Šali se Elma i ponavlja: “U pekari Klas, samo za Vas!” Valjalo mi na to nadodati: “U pekari Klas, Elma oduševi Vas!”