Ovisnost o kockanju danas je tiha epidemija koja razara obitelj, mijenja osobnost i ruši temelje vrijednosti društva. Posebno zabrinjava činjenica da su najugroženiji mladi, dok vlasti i institucije gotovo potpuno ignoriraju ovaj rastući problem. Kod mladih kockara, često čujemo da sve počinje „iz zabave“. Kada se ta granica prelazi – kada kockanje prestaje biti razonoda, a postaje ozbiljan problem? Kako prepoznati da neko ulazi u ovisnički obrazac?
Specijalista Romić rekao je u Novom danu da postoji dosta istraživanja o ovome i da najveći broj njih svodi se na to da možemo izdvojiti neke crte osobnosti koje pogoduju razvoju ovisnosti o kockanju. Naprimjer, impulzivnost ili slaba samokontrola, piše N1.
“Osobe koje nemaju mogućnost kontroliranja svojih postupaka, svojih emocija, lakše će i brže upasti u problem ovisnosti o kockanju. Dalje, neuroticizam, kao što su neki aspekti, emocionalna nestabilnost, anksioznost, depresivnost i sl. također može pogodovati razvoju ovisnosti o kockanju. Dalje, nisko samopoštovanje i osjećaj inferiornosti. To je ono što sam ja osobno u nekim mojim istraživanjima našao i vidio i uvjerio se u praktičnom radu. Dalje, niska savjesnost. Osobe koje nemaju dovoljno kapaciteta da sagledaju sebe, okolinu, mjesto, svoje mjesto u toj svojoj okolini, značaj postupka i tako dalje, pogotovo u odnosu na druge pa i sebe same, također su osobe koje će lakše i brže upasti u ovisnost o kockanju. Visoka tolerancija na rizik također može biti vrlo pogodna osnova za razvoj ovisnosti o kockanju”, rekao je Romić u Novom danu.
Sve više adolescenata i studenata možemo vidjeti u kladionicama i online igrama. Koliko je taj fenomen zabrinjavajući i koje grupe su najugroženije pitali smo.
“Zaista veliki broj mladih, obzirom na razvojno doba u kojem se nalaze, a to je zapravo adolescencija, jedno prelazno doba, nisu mali, ali nisu ni odrasli i zreli. Doba brojnih iskustava, novih spoznaja, a na drugoj strani želja da pripadaju vršnjačkoj skupini, imaju svoje idole, potpuno nova pravila i naravno brojne izazove. Uvijek su mladi ciljna skupina za neke rizične situacije i rizična ponašanja, a tu neosporno spadaju i ovisnosti. I jedna od takvih, ali koja je legalna i legitimna djelatnost, jesu igre na sreću. Igre na sreću su zapravo industrija igara na sreću, koja je zabavnog karaktera. Cilj im je, znači, da se u stvari populacija zabavi. Legalne su, marketinški popraćene i o njima se ne govori kao tabu. One su svugdje oko nas. Kockarnice se nalaze ili kladionice između škola, vrtića, javnih ustanova, stambenih prostora itd. Znači, na svakom koraku praktično možemo reći”, navela je dr. Okić.
Iako zakonski mlađi od 18 godina ne bi smjeli ulaziti u kladionice i trebali bi biti podvrgnuti kontroli, odnosno provjeri životne dobi, to se uglavnom ne događa, ističe.
“I kada su punoljetni, još uvijek su mladi i nezreli za izazove, za rizične situacije itd. Naravno, međutim, riziko faktorima osim dobi, dakle mladost od nekih 15, 16 pa do 25 godina. Obično su to srednjoškolci, nezaposleni ili zaposleni. Apsolutno u većini 99-98% su muškarci. Zatim, strukture ličnosti – to su osobe niže samodiscipline. Skromne odgovornosti. Oskudne sposobnosti promišljanja. Impulzivni, samoljubivi. A često počinje u stvari samo time ‘ja igram samo marku, dvije, pet’. Međutim, nekako morate ući u taj svijet ovisnosti, odnosno ne morate, ali ako već imaju želju i potrebu, žele se dokazati, pripadati vršnjačkoj skupini, rade to i ostali, pa zašto ne bih i ja?”, kazala je.
Istakla je kako je važan i stav društva prema tome, ali prije svega porodice.
“Ukoliko je to ovisnička obitelj, ukoliko su igre na sreću grebalice, banalan primjer, gdje roditelji donesu, pa zajedno s djecom da za grebu možda nešto dobiju. Kakvu zapravo oni sliku i prizor ostavljaju pritom, odnosno kakav će stav dijete zauzeti. Dakle, radi se o masi riziko faktora, gdje su njihove motivacije, koji su njihovi životni ciljevi i ambicije, i kakvi su stavovi o kockanju, i uopće o ovisnostima i ovisničkom ponašanju”, kazala je.
Ovisnost o kocki najčešće počinje kao zabava. No, kada se pređe ta granica?
“Najveći broj njih počinje kockati iz čiste radoznalosti, iz zabave. Vide da oko njih mnogi kockaju, misle da je kockanje nešto čime oni mogu upravljati, da je to samo zabava, da ne mogu napraviti veliku štetu i da mogu naravno prestati kad god hoće. Međutim, jedan dio njih kroz neko vrijeme pređe onu granicu do koje je kockanje bilo zabava i polako ulaze u ovisničko ponašanje i patologiju. To je zapravo onaj trenutak kada oni počinju zanemarivati svoje obveze, pa recimo pošto danas ogroman broj mladih, tinejdžera mogu to reći, srednjoškolaca, neki su već krajem osnovne škole, a mnogi u početnim razredima srednje škole, kada počinju zanemarivati svoje obveze u školi, u obitelji, tamo gdje su uključeni u izvan nastavne ili sportske aktivnosti, kada počinju pomalo potkradati vlastitu majku ili oca ili prijatelje oko sebe i naročito onda kada počinju praviti nekakve biznis planove o tome što će uraditi sa novcem koji će dobiti, a koji obično rijetko dobiju. To je ona granica kada oni ulaze u patologiju i kada kockanje više nije zabava nego nešto što postaje ozbiljan problem”, upozorava.
