Rusija je u potpunom šoku nakon neočekivanog i iznenađujućeg prodora ukrajinske vojske unutar ruskog teritorija, u Kurskoj oblasti, a u Kijevu ne mogu sakriti neumjerenu, ali razumljivu euforiju – “neka sad i oni vide kako je to”.
Sad su Rusi prvi put na svom teritoriju osjetili strahote rata koji već dvije i pol godine traje u Ukrajini. Vladimir Putin odmah je sazvao generale u svoj dobro čuvani bunker, a prorežimski mediji su nakon početnog nesnalaženja koje je trajalo gotovo tri dana – jer su mnogi to nastojali zataškati ili umanjiti značaj – sad, kako navodi neovisni ruski portal Meduza pozivajući se na “svoje izvore” iz prokremaljskih medija, dobili iz Putinove predsjedničke administracije “striktne upute” kako treba izvještavati o ovom događaju koji je Moskvu pogodio kao grom iz vedra neba, naime, smisao je da se ne bi stvarala panika i pogotovo da se ne stvori dojam kako se rat “prelio na ruski teritorij”.
Ukrajinci su u samo tri dana prodrli čak 35 kilometara unutar ruskog teritorija, pa ukrajinski mediji to uspoređuju s napredovanjem ruske vojske. Ukrajinska pravda navodi kako su za sedam mjeseci stalnih napada na Avdiivku Rusi uspjeli probiti samo 20 kilometara. Naime, osnovna postavka ruskih medija je da “to nije ništa strašno” te da Putin “neće nikoga ostaviti na cjedilu i nevolji”. Posebno se naglašava da državno rukovodstvo i Putin drže sve pod kontrolom te da nitko neće biti ostavljen. Ruski mediji izvještavaju na dvije razine: prva je pokazati “bezočnost” ukrajinske vojske koja je “udarila na nejač i starčad”, da su im ciljevi gotovo isključivo civili, a drugi je da se pokazalo “jedinstvo i solidarnost stanovništva, vojske i vlasti” te da se “evakuacija provodi po planu”, iako je evidentno da na terenu vlada kaos.
Moskovski Komersant objavio je da je evakuirano više od tri tisuće ljudi, a neki blogeri navode da su mnoge prometnice zbog toga zagušene i blokirane ljudima u bijegu i automobilima, što otežava dopremu ruskih snaga. Osim toga, mediji izvještavaju o redovima ljudi koji daju krv, donose nužnu humanitarnu pomoć za prognane te o “navali na vojne urede”, čime se želi potaknuti “domoljubni zov” kako bi se izbjeglo ono nužno o čemu već naveliko govore prorežimski blogeri: novi val mobilizacije. Uz to, savjetuje im se, ističe Meduza, da se ne govori kako je ovime otvorena “nova fronta”.
No ruski mediji uopće ne spominju da ukrajinske snage napreduju prema gradu Kurčatovu gdje se nalazi nuklearna elektrana. To je “zabranjena tema” kako se u ruskoj javnosti ne bi pojavio osjećaj straha od “nuklearne opasnosti”, odnosno da bi možda dobar dio zapadnog dijela Rusije mogao ostati bez struje. Doduše, čak i ukrajinski mediji navode kako je teško očekivati da bi se ukrajinske snage mogle probiti do nuklearke jer su trenutačno od nje udaljene više od 50 kilometara. Nadalje, medijima se preporučuje da ni u kojem slučaju ne rade “poveznicu” s Kurskom bitkom iz Drugog svjetskog rata, a pogotovo ne s tragedijom podmornice Kursk, baš s početka kolovoza 2000. godine, nedugo nakon što je Putin prvi put bio izabran za predsjednika.
No neki prorežimski mediji ipak u svemu tome traže odgovornost obavještajne zajednice koja nije upozorila niti znala za napad te da se vidi tko je odgovoran za takav propust. Istodobno traže “drastičan odgovor” na provokaciju, a upravo tim terminom Putin je “krstio” ovaj ukrajinski napad. Mnogi analitičari smatraju da će Putin vjerojatno tražiti osvetnički odgovor. Ukrajinci su opet preeuforični, nakon mjeseci prilično deprimirajućih “vijesti s fronta”, pa blogeri poručuju Rusima iz Kurska da će morati učiti ukrajinsku himnu te da bi se mogao održati referendum o pripajanju, ironizirajući slične referendume koje je Putin proveo na okupiranim ukrajinskim područjima i na osnovi kojih je anektirao velike dijelove Ukrajine.
Analitičari iz američkog Instituta za proučavanje rata (ISW) vjeruju da će Kremlj sigurno pokušati vratiti teritorij koji su zauzele ukrajinske snage u Kurskoj oblasti, a pogotovo zaustaviti prodor dublje u Rusiju jer bi to, kako navode, “bio ozbiljan strateški udarac dugogodišnjim naporima ruskog predsjednika Vladimira Putina da učvrsti stabilnost, sigurnost i geopolitički preporod” koji stalno obećava. Prema navodima ISW-a, koje prenosi Ukrajinska pravda, rusko zapovjedništvo moglo bi na tu “zadaću” baciti ročnike, graničare Federalne sigurnosne službe (FSB), Rusku gardu i druge neregularne snage, poput ostataka plaćeničke vojske Wagner, koje su već raspoređene na pograničnom području kako bi potisnule ukrajinske trupe.
Druga je opcija uporaba snaga grupe Sjever koje su raspoređene uz rusko-ukrajinsku granicu. Prema dostupnim podacima, nju čini oko 35 tisuća vojnika na pograničnim područjima Kurske, Brjanske i Belgorodske regije. ISW smatra da vojni vrh planira udvostručiti tu regionalnu grupaciju, navode ukrajinski mediji. Treća je mogućnost da se iz drugih dijelova Rusije pošalju regularne snage kako bi potisnule Ukrajince.
