Često se može čuti kako Hrvatska nema dovoljno pametnih ljudi, ali i da na fakultetima ostaje sve više slobodnih mjesta. No primjer Dubrovčanina Tomislava Birimiše pokazuje da među mladima i dalje ima iznimnih pojedinaca, spremnih na velike izazove.
Tomislav Birimiša treći je put brucoš. Nakon završene Klasične gimnazije u Dubrovniku, u Zagrebu je najprije upisao molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Sve ispite prve godine položio je s prosjekom 5,0, no ubrzo je shvatio da mu je to područje preusko.
Nakon molekularne biologije prebacio se na kemijsko inženjerstvo, koje mu se, kako kaže, iznimno svidjelo. No ni tu nije stao.
–Između semestara sam odlučio da mi biomedicinsko područje isto jako paše, a kemija mi se jako sviđa. Kemijsko inženjerstvo mi je odlično, ali htio sam i medicinu. Sad sam po treći put brucoš, upisao sam medicinu paralelno s kemijskim inženjerstvom. Bit ću prva godina medicine i druga kemijskog inženjerstva, rekao je Tomislav.
I prvu godinu kemijskog inženjerstva završio je s prosjekom 5,0, a na prijemnom ispitu za Medicinski fakultet bio je prvi, zajedno s još jednim kolegom.
Njegova bivša razrednica iz Klasične gimnazije Dubrovnik Mirjana Žeravica, ističe da Tomislavov uspjeh nije samo u ocjenama.
–To što je imao 5,0 na molekularnoj biologiji, 5,0 na kemiji i što je upisao medicinu te najbolje riješio prijemni, to je jedna stvar. Ali ta lakoća i sloboda da promijeni nešto u čemu je dobar pokazuje da nema problem s egom. Ta čežnja za znanjem i sloboda – to je Tomislav Birimiša. Na to sam ponosna, rekla je Žeravica.
Istodobno studiranje medicine i kemijskog inženjerstva, dvaju iznimno zahtjevnih fakulteta, za Tomislava je prije svega pitanje dobre organizacije i stalnog učenja.
–Mislim da ću uspjeti, ako mi profesori izađu u susret, posebno što se tiče laboratorijskih vježbi, da mogu prijeći iz jedne grupe u drugu. Pitanje je trenutka kad će mi se poklopiti praktikum iz kemije i medicine u isto vrijeme. Ne mogu to tražiti, ali nadam se da će mi izaći u susret, rekao je.
Dodaje da ga čeka puno učenja, ali da se tome raduje. Podršku ima i u obitelji. Njegova majka Ankica Matić ne skriva emocije.
–On je vrlo uporan i željan znanja. Motivira ga to da bude dobar, da bude najbolji ako može. Kao majka, promatram to i jako sam sretna i ponosna. Toliko da nemam riječi kojima bih to izrazila, rekla je.
Iako iznimno uspješan student, Tomislav za sebe kaže da živi kao i većina njegovih vršnjaka. Ljeto je proveo radno, a uz studij se bavi i sportom.
–U Zagrebu treniram veslanje, veliki pozdrav PMF veslanju. To je jako dobra ekipa, bez veslanja ne bih izdržao. Ta tjelovježba i putovanja s njima puno mi znače. Držao sam i instrukcije, član sam dviju studentskih udruga, a ljeti radim. Imam 20 godina i želim raditi, tako se financiram u Zagrebu. Uz to primam i stipendiju od 200 eura, što puno pomaže – rekao je.
Svima koji se na svom obrazovnom putu susreću s nesigurnostima i lošim ocjenama, Tomislav šalje ohrabrujuću poruku. Otkriva da je u osnovnoj školi iz matematike imao trojku.
–Danas mogu reći da sam super student, da imam dobre ocjene i da mi je dobro na fakultetu, a imao sam loše ocjene u osnovnoj školi. To može nekoga potaknuti. Ako se netko osjeća loše u tom trenutku, kasnije će se pronaći u nečemu. Uvijek možete napredovati i ići dalje, rekao je.
Dodaje kako loše ocjene u ranoj dobi ne bi smjele biti trajna etiketa.
–Kad netko ima loše ocjene u osnovnoj školi, često se kaže da nije za školu. To je ružna impresija i ne bi trebalo biti tako, poručio je.
Teško je ne biti ponosan na Tomislava Birimišu.
