Jedan je sat ujutro, u Pločama kraj hitne nema nikog, tu je zgrada gradske uprave, zgrada lučke kapetanije, nitko tu ne prolazi u to doba, bili smo samo ona, ja i nitko više. Nema ti tko pomoći, a u pitanju su tvoja žena i tvoje dijete. Ne možeš paničariti jer od toga nema koristi – prepričava nam Roko Musulin situaciju u kojoj su se on i supruga Mila našli u srijedu rano ujutro, kada je na svijet, u automobilu ispred hitne pomoći, stigla malena djevojčica Lucija, piše 24sata.
-Od kada smo krenuli iz kuće pa dok se Lucija rodila prošlo je možda 10-15 minuta, sve se odvilo vrlo vrlo brzo. I sada imamo kćer koja se rodila u Pločama, a tu se, koliko mi je poznato, već dugo nitko nije rodio. Nadam se da postoji šansa da Luciji upišu mjesto rođenja baš Ploče kad odemo kod matičara prijaviti je. Inače se upisuje prvo rodilište u koje dođeš, pa si u našoj situaciji birokratski gledano Luciji trebalo pisati Metković kao mjesto rođenja. Ali pokušat ću se izboriti da joj piše Ploče – sretan je Roko, koji s Milom već ima dvoje djece, 18 mjeseci stare blizance Niku i Duju.
-Ja sam spavao u drugoj sobi sa sinom kada mi je oko 1 ujutro došla Mila i rekla da se trebam ustat jer osjeća trudove pa da moramo ići u Split. Zvao sam roditelje da dođu ostati s blizancima, presvukli smo se, otišao sam po automobil, pomogao Mili da se spusti i krenuli smo – prepričava nam. Nisu se vozili ni 500 metara kada je Mila rekla Roku da je jako boli.
-‘Nećeš moći dovoljno brzo voziti’, rekla mi je Mila, na što sam ja odgovorio da onda idemo na hitnu tu u Pločama. Kada smo došli na hitnu, Mili su trudovi bili sve češći, ja sam izašao iz automobila i zvonio na ulazu, kucao, ali nitko nije otvarao. Onda sam vidio obavijest na vratima da su na terenu i da zovemo 194 – još u nevjerici priča Roko.
-Nazvao sam 194 i objasnio situaciju, da žena rađa i da ne stignemo do Splita, a oni su nazvali ekipu na terenu i rekli im da se čim prije vrate u Ploče. Međutim, dvije minute kasnije Mila govori ‘Roko krenulo je, povirila je glavica’. Onda sam opet nazvao 194 i rekao im da nas upute što trebamo raditi. Pa samo krenuli, korak po korak, dok malena nije bila mami u krilu – nježno govori Roko.
-Najvažnije je da su njih dvije dobro, da smo Mila i ja napravili što što smo mogli. Mila je bila jako jako hrabra, ostala je pri sebi, nije se uplašila. Važno je da nije doživjela šok, izgubila svijest. Ona je pomogla meni, ja sam pomogao njoj – govori ponosni otac i muž.
-Samo sam se nadao da neće nešto poći po zlu, da neće Mila početi krvariti i znao sam da i ja moram ostati koliko-toliko smirene glave – ističe Roko.
Kada se Lucija rodila i zaplakala, djelatnik iz Dubrovnika im je rekao da bebu polegnu mami na prsa.
-Luca se tada umirila, a mi smo se prepali je li se smirila zato što nešto nije uredu ili zato što je osjetila mamu. Pa smo je pipkali po ramenu, provjeravali. A preko mobitela ovaj u Dubrovniku isto pita ‘miče li se, miče li se’, ja vičem ‘je je, dobro je’ – priča Roko još pod naletom adrenalina.
-Što je smiješno porod smo vodili taj čovjek preko telefona i ja, dva muškarca. Ali on je zaista bio odličan, sve je znao što treba, s nama je na vezi bio cijelo vrijeme, sve do dolaska hitne. Iako nemaš nikoga drugog oko sebi, bude ti lakše što barem preko mobitela imaš nekoga tko ti kaže što trebaš napraviti. Bio je prva liga – zaključuje Roko.
-Cijela ta situacija je tako nenadana, nezamisliva, filmska. Nikad ne očekuješ da će se takvo nešto baš tebi dogoditi, a slušaš takve stvari na televiziji i čitaš po internetu. Ali kad se sve to krene događati, ne stigneš uopće razmišljati, iako te bude jako strah jer si svjestan cijele situacije i što sve može poći po zlu i zakomplicirat se. Ali u tim milisekundama koje život znače razmišljaš mehanički, radiš neke stvari mehanički samo da ih što bolje odradiš – govori nam mama Mila Knežević Musulin, zahvalna što je sve u najboljem redu.
-Moram pohvaliti Roka, odlično je reagirao. Inače je u stresnim i iznenadnim situacijama vrlo smiren, pedantan. On nije kao većina muškaraca gadljiv ni paničar. Odlično je odradio svoj dio i vrlo brzo reagirao. Mislim da se u toj situaciji ništa bolje nije moglo napraviti od onog što je on napravio, tako da mu stvarno svaka čast – ponosna je Mila na svog supruga.
Malenu Luciju očekivali su uskoro jer je termin bio u nedjelju, 8. lipnja, pa je Mila već imala spremnu torbu za rodilište.
-Trudovi su me uhvatili u utorak kasno navečer, malo prije 23 sata. Nisu bili prejaki i veliki je razmak bio između njih, ali su se vrlo brzo počeli pretvarati u intenzivnije trudove koji su u roku od 15 minuta došli na to da nema nikakvog vremenskog razmaka između njih. Presvukli smo se, uzela sam stvari i krenuli smo u Split – govori Mila.
-Moram pohvaliti Roka, odlično je reagirao. Inače je u stresnim i iznenadnim situacijama vrlo smiren, pedantan. On nije kao većina muškaraca gadljiv ni paničar. Odlično je odradio svoj dio i vrlo brzo reagirao. Mislim da se u toj situaciji ništa bolje nije moglo napraviti od onog što je on napravio, tako da mu stvarno svaka čast – ponosna je Mila na svog supruga.
Malenu Luciju očekivali su uskoro jer je termin bio u nedjelju, 8. lipnja, pa je Mila već imala spremnu torbu za rodilište.
-Trudovi su me uhvatili u utorak kasno navečer, malo prije 23 sata. Nisu bili prejaki i veliki je razmak bio između njih, ali su se vrlo brzo počeli pretvarati u intenzivnije trudove koji su u roku od 15 minuta došli na to da nema nikakvog vremenskog razmaka između njih. Presvukli smo se, uzela sam stvari i krenuli smo u Split – govori Mila.
Ali bolovi su svake minute bivali sve jači, pa je shvatila kako neće stići do 130 kilometara udaljenog Splita.
-Jedino što smo mogli u tom trenutku napraviti je ići na hitnu u Ploče, čisto da netko od medicinskih djelatnika bude uz nas kad porod krene. Ali kada smo došli ispred hitne u Pločama, medicinske ekipe nije bilo, bili su na terenu. Roko je uzeo mobitel i zvao 194, oni su ga spojili s djelatnikom u Dubrovniku, stavio ga je na zvučnik da ga možemo oboje čuti i pričati s njim – prisjeća se Mila.
-Roko je slušao njegove upute i zaista moram pohvaliti tog djelatnika iz Dubrovnika koji nas je cijelo vrijeme smirivao, laganim tonom objašnjavao što točno trebamo raditi i kako se ponašati. Međutim, nismo niti pola minute s njim razgovarali, Lucija je već izašla vani. Oboje smo je uhvatili, pokrili smo je s ručnikom, obrisali. Odmah je zaplakala što je dobar znak. Pregledali smo joj nosić i usta kako nam je rekao djelatnik iz Dubrovnika, a tada je stigla ekipa hitne pomoći pa smo s njim prekinuli poziv – priča nam Mila.
U hitnoj pomoći su bili dr. Galić, medicinska sestra Ivana Radaljac i vozač Goran Grbavac.
-Moram i njih pohvaliti. Ivana je odradila veći dio posla oko pupčane vrpce, uzela bebu na sebe dok su mene prebacivali na kola hitne pomoći, cijelo vrijeme me tješila. Vozač Grbavac me držao za ruku i tješio što u takvim iznenadnim i šokantnim trenucima puno znači – ističe.
Tijekom svega toga bila je kontaktirana i dr. Irena Marinović, ginekologinja iz Ploča, koja je odmah zvala rodilište u Metkoviću, pa su Milu i bebu hitnom prevezli do tamo.
-U Metkoviću sam porodila posteljicu i obradili su me. Lucija i ja smo onda u Metkoviću ostale ležati, mislila sam da ćemo tu ostati sve dok nas za nekoliko dana ne puste kući – kaže Mila.
Međutim, budući da je porod obavljen vani, a ne u rodilištu, iz mjera predostrožnosti su ih prebacili u Split gdje se trenutno nalaze.
-Obje smo dobro i dobro se oporavljamo, nadam se da će tako i ostati. Lucija je teška 2,7 kg i duga 46 cm. Očito imam problem što se tiče praga tolerancije na bol, očito mogu mnogo podnijeti, ali nisam očekivala da će se sve tako brzo dogoditi. Koliko god smo bili spremni jer mi se termin približio, budeš nemoćan jer ne znaš što će se i kako dogoditi i koliko god očekivao neke stvari i bio upoznat s procesom i cijelom situacijom, opet te puno toga uspije iznenaditi – naglašava Mila, sretna što je sve dobro završilo.
-Roko i ja kada su neke iznimne i stresne situacije kao tim odlično funkcioniramo, tako je i ovaj put bilo i hvala Bogu sve se dobro završilo. Ovo je definitivno priča koja će se dugo pamtit i prepričavat i nešto što će Lucija jednog dana sigurno pričati svojoj djeci i unucima. Noć za pamćenje i njen bombastičan dolazak na ovaj svijet – govori ponosno Mila, koja već ima iskustva s brzim porodima.
-U prvoj trudnoći s blizancima sam zadnjih mjesec dana provela u bolnici na čuvanju trudnoće, isto je bila dramatična situacija, imala sam zakazan carski rez. Dva dana prije carskog reza mi je pukao vodenjak, završila sam u rađaonici u boksu. Budući da sam bila prvorotka, misli su da neću uskoro roditi, možda tek ujutro – prisjeća se Mila situacija od prije 18 mjeseci.
Međutim, za manje od 2 sata od puknuća vodenjaka prirodno je rodila blizance.
-To je isto bilo opasno jer su jednojajčani, inače takve slučajeve porađaju samo na carski rez. I kako sam ja njih rodila, samo se odjednom 10 liječnika i babica stvorilo kraj mene, nisu mogli vjerovati. Još se godinu dana u rodilištu prepričavao moj prirodni brzi porod blizanaca. Nama očito porod ne može proći normalno, mora biti dramatičan, ali da će s Lucom baš biti ovako dramatičan, to nismo očekivali – zaključila je mama Mila, piše 24sata.
