Vaska Lješkovića (37) kavčani su lovili godinama, proizlazi iz transkripata poruka s aplikacije Sky koje su jutros objavile crnogorske Vijesti. Podsjetimo, istaknuti pripadnik škaljarskoga klana ručao je u petak oko 15 sati u dvorištu svoje kuće na Cetinju, ograđenom visokim zidom, kad ga je hitac iz snajpera pogodio ravno u srce. Prema neslužbenim izvorima, snajperist je najvjerojatnije bio prikriven na obližnjem brdu i pucao je s udaljenosti oko 500 metara, morao je biti profesionalac.
Samo jedan metak bio je dovoljan, sudeći prema izvješću crnogorske policije, nakon čega se ubojica dao u bijeg i zasad nije uhvaćen. “I da probamo, rekao sam, živoga, oči bih mu izvadio”… “Htio sam svakako da ti pišem, ali čekam još sjutra da potvrdim za Lješkovića, namješta ga čovjek, dako ga ćapim”… “Brzo ga nećemo pominjati – živi bili pa vidjeli”… “Ne mogu da ulovim ovoga Lješkovića iz CT, on jedini zna đe je…”, samo su neke od poruka razmijenjenih 2020. i 2021. godine između više pripadnika kavačkog klana koji su još tada dogovarali likvidaciju visokopozicioniranog škaljarca, pišu podgoričke Vijesti. Iz poruka koje su razmijenili proizlazi da im je i neko od službenika Uprave policije pomagao u lociranju tog škaljarca. “Kako se zove onaj, granicu da provjerim?”, šalje taj policajac 9. prosinca 2020. godine članu cetinjske ćelije kavačkog klana, koji mu odgovara “Vasko Lješković”. “Izašao 2. 2. 2020. za Pg-Milano. Nije se vraćao”, piše policajac nakon provjere, piše 24sata.hr.
Članovi tog klana tokom 2020. i 2021. godine razmijenili su više fotografija Lješkovića, kojeg oslovljavaju nadimkom Konobar, pišu Vijesti. Jedan od njih sredinom siječnja 2021. pohvalio se sada odbjeglom policajcu da je Podgoričaninu hapšenom više puta obećao da će ga častiti ako namjesti Lješkovića. “…Obeća mu je ovaj da će ga namjestit, i ja rekao G**** ako ga uhvatimo da ću ga častit 50 samo to da završimo, jer ovaj mu reče da je i za S*** učestvovao ovaj Vasko, a ovaj ne zna da ja znam… To bi mi bilo ka da bi uzeo milion sad”, šalje taj Cetinjanin. Policajac, za kojim kolege tragaju zbog sumnje da je službu podredio mafiji, odgovara mu da je Lješković sad u Crnoj Gori i da je u državu ušao 8. siječnja te godine, preko graničnog prelaza Božaj… “Stiskaj ga za Lješkovića, konkretno”, poručuje mu on.
“Stiskam brate, dao bih ne znam što za to. I da probamo, rekao sam, živoga, oči bih mu izvadio”, piše kavčanin iz Prijestonice odbjeglom policajcu. Jedan od izvora “Vijesti” kaže da je nesporno kako je pucao profesionalac obučen za rukovanje poluautomatskim snajperskim oružjem – ubojica bi mogao biti bivši vojnik, policajac, možda sportski lovac… – Imajući u vidu da su kuća i dvorište okruženi visokim zidom te da je pokojni ubijen unutar istog, hitac je morao biti ispaljen sa obližnjeg uzvišenja – pošumljeni dio i kameno brdo… Pucanj sa ove udaljenosti iz snajpera i sa uzvišenja, zahtijeva besprijekornu preciznost, ali i obučenost strijelca, što znaci da je morao imati točne podatke o kretanju, ponašanju, lokaciji i navikama pokojnika -točna daljina, vidno polje, brisani prostor, moguće prepreke letu projektila i slično. Ova činjenica ukazuje da je žrtva morala duže vremena biti praćena i opservirana, kao i kuća i dvorište – kaže sugovornik “Vijesti”. Ubojica je, smatra on, na poziciju došao tijekom noći i čekao da ubijeni Vasko izađe na ručak. – Kako bi izbjegao da bude uočen, kamuflirao se, pritajio i ostao miran do pojavljivanja jasne mete i cilja… Činjenica da do sada na licu mjesta nisu pronađeni materijalni tragovi koji bi mogli ukazivati na mogućeg počinioca kao ni oružje ili čahura iz kojeg je ispaljen smrtonosni hitac, govori da je sve bilo profesionalno organizirano i izvedeno. Sintagma profesionalnih snajperista – ‘jedan hitac, jedan pogodak’, još je jedna od činjenica koja potvrđuje osnovanost pretpostavke da se radi o profesionalnom i obučenom ubojici, koji ne puca prvi put sa ove daljine, budući da je ispalio samo jedan smrtonosni hitac. Ubojica je ili imao dobru logistiku ili odlično poznaje grad i teren, ukoliko do sada nema svjedoka ili očevidaca njegovog kretanja tokom dolaska ili nakon odlaska sa mjesta zločina (…) Da bi ispalio ovako precizan hitac, u odnosu na udaljenost i nadmorsku visinu, strijelac – ubojica je morao više puta uvježbavati, odnosno ‘upucavati’ oružje i to u uvjetima koji su isti ili približno isti lokaciji i poziciji s koje je pucano na žrtvu, što znači da je kako za uvježbavanje, ali i sami odabir mjesta za kobni pucanj, ubojica morao dobro poznavati teren…
