Anton Cvitković iz Pologa kod Širokog Brijega, unatoč zarađenoj mirovini, svakodnevno brine o stadu koje broji oko 500 ovaca i 120 koza.
U razgovoru za Glas Hercegovine, uz prizore janjenja pred kamerama, Anton otkriva kako hercegovačka brda postaju pusta jer mladi radije biraju inozemstvo nego rad kod kuće — iako su, kako kaže, plaće za pastire i u Hercegovini znatno porasle.
Anton je radni vijek proveo radeći u tvrtkama i baveći se vrhunskom drvorezbarijom, no ljubav prema stočarstvu naslijedio je od oca koji je u bivšem sustavu držao stotine grla unatoč zabranama, hraneći brojnu obitelj.
Danas pomaže gazdi u Pologu, čije je stado naraslo s početnih 200 na današnjih oko 500 grla. Posao zahtijeva cijelodnevnu posvećenost, ali Anton u 60-oj godini ne osjeća umor — kondiciju, kaže, održava čisti zrak i činjenica da je prije gotovo tri desetljeća prestao pušiti.
Kad sam cigare bacio, ja sam ko‘ ptica, ističe Anton.
Najveći problem sektora ostaje kronični nedostatak radne snage, što je paradoks s obzirom na to da su uvjeti rada znatno bolji nego ranije.
Hercegovačka brda ostaju pusta jer mladi biraju Njemačku i Austriju, dok lokalni gazde nude pune pansione i mjesečne iznose koji nadmašuju mnoge plaće u privatnom sektoru.
Anton ističe da se za ovoliko stado danas plaća najmanje 2.500 KM neto, uz osigurano spavanje i hranu — no čak ni za taj iznos nije lako pronaći pouzdana čovjeka koji razumije da posao traje 24 sata dnevno.Hercegovini fali čobana, ne možeš ga sad naći. Do prije deset-petnaest godina nešto je bilo, ali sad kako je pušteno vani, ode svatko vani. U Njemačkoj će čuvati ovo jer gore je dobro plaćen, a ovdje neće, iako ima i ovdje, dobro se plaća, govori Anton, prenosi Jabukatv.
Anton naglašava da posao nije za svakoga jer se ne radi o stvarima, nego o živim bićima koja zahtijevaju stalnu pažnju. Pouzdan čovjek mora znati prepoznati bolesnu ovcu, pratiti janjenje i ne ostavljati stado bez nadzora, a upravo je to ono što najviše nedostaje na današnjem tržištu rada.
