Bistre rijeke, planinski lanci, slikovita jezera i stare utvrde koje svjedoče o burnoj povijesti, sve se to uklapa u zemlju površine nešto veće od 50.000 četvornih kilometara. Bosna i Hercegovina je mjesto gdje se na svakom koraku osjeća duh prošlih vremena, ali i toplina tradicije koja se čuva kroz običaje, gostoprimstvo i, možda ponajviše, kroz hranu, pišu Nezavisne.
Osim bogate povijesti i kulturne baštine, cijela ova zemlja može se pohvaliti i specijalitetima na kojima su odrasle mnoge generacije, a koji se i danas rado pripremaju u domaćinstvima diljem ove regije. Domaća jela, pripremljena po starim receptima, predstavljaju pravo kulinarsko blago kojem je teško odoljeti. Iako su neka od njih s vremenom pala u zaborav, mnoga su se vratila na velika vrata, osvajajući nepce turista i postajući neizostavan dio posjeta ovom fascinantnom dijelu Bosne i Hercegovine.
Prije nekoliko dana put nas je odveo upravo u Hercegovinu podno Čvrsnice. Istina, teško je pronaći dio godine kada ovo područje nije dobar izbor za posjet, ali nas je dovelo do Blidinja. Svaki posjet “toplijim krajevima” naše zemlje prilika je da doživimo pravu, autentičnu Hercegovinu, onu koja se krije u malim selima, starim receptima i pričama koje se prenose s koljena na koljeno.
Jedna takva priča vodi nas do čiste lučenice, hrane koja nas vraća u vremena kada su jednostavna jela bila oslonac svakodnevnog života, a meso rijetka delicija. U tim skromnijim vremenima, puretina u kombinaciji s lučenicom bila je osnovna prehrana koja je hranila generacije.
Kukuruzno brašno, mljeveno u lokalnim mlinovima, domaći maslac, kiselo mlijeko i češnjak činili su osnovu ovog jela. Ponekad bi se na stolu našao sir iz mijeha ili hercegovačke uštipke, pa je ovaj jednostavan obrok postao prava mala gozba. Pura s lučenicom pripremala se barem jednom tjedno i bila je neizostavan dio kuhinje ovog kraja.
Sama priprema također nosi dozu strpljenja. Voda se prvo posoli i pusti da zavrije, zatim se doda kukuruzno brašno. Purica se pokrije i kuha, nakon čega slijedi zahtjevniji dio, miješanje dok ne postane rastresita i lagana.
Dok se purica kuha, pripremite lučenicu. Češnjak se očisti i dobro protisne, dok se maslac polako karamelizira u tavi, dok ne dobije blago zlatnosmeđu boju. Nakon što se malo ohladi, u još topli maslac dodaje se češnjak, zatim kiselo mlijeko i sve se dobro miješa dok se okusi ne sjedine.
Na kraju se topla, rastresita purica poslužuje u velikoj zdjeli i prekriva mirisnim lukom. Jednostavno, ali izuzetno ukusno jelo koje nosi duh Hercegovine i podsjeća na vremena kada su se od skromnih sastojaka stvarali obroci koji su hranili cijele obitelji.
Osim što je dio bogate gastronomske tradicije, pura ima i svoje nutritivne prednosti. To je hrana koja ne sadrži gluten i relativno je niskokalorična, zbog čega je dobar izbor za osobe s probavnim problemima, kao i za najmlađe.
Danas, kada se sve više vraćamo autentičnim okusima i tradicionalnoj kuhinji, pura s lučenicom ponovno pronalazi svoje mjesto na stolovima kao podsjetnik na jednostavnost, tradiciju i bogatstvo hercegovačke kuhinje.
