Nedavni masakri u Srbiji, u beogradskoj osnovnoj školi te u Mladenovcu, otvorili su pitanje dostupnosti oružja, osobito djeci i mladima. Kako bi promatrati Srbiju kao izoliran slučaj bilo pogrešno i nekorektno, potvrđuje za BiH poražavajuća statistika prema kojoj su njezini stanovnici među najnaoružanijima u regiji, piše Večernji list BiH.
Popularnost oružja
Dok popularnost oružja u Republici Srpskoj pada, u Federaciji BiH raste te je u prošloj godini, u odnosu na 2021., izdano mnogo više odobrenja za nabavu oružja i oružnih listova. Prema podacima Federalnog ministarstva unutarnjih poslova, u ovom je entitetu prošle godine izdano blizu 1000, točnije 9959 odobrenja za nabavu oružja, 1778 više u odnosu na prethodnu godinu, dok je broj oružnih listova izdanih fizičkim osobama porastao za 1730 u odnosu na 2021. te je u prošloj godini izdan 11.151 oružni list. U porast zainteresiranosti za oružne listove mogu se uvjeriti svi koji posjete ustanove primarne zdravstvene zaštite u kojima je u danima određenim za krvne pretrage budućih vlasnika oružja velika gužva.
Neslužbeno doznajemo kako među onima koji traže i dobivaju oružne listove prednjače stanovnici na područjima koja su osjetljiva zbog ratnih događanja. Jedno od njih je središnja Bosna te je na tom području zanimanje za nabavu oružja i najveće. Mahom ga nabavljaju Bošnjaci, a za to su imali potporu i SDA. Podsjećamo, namjenska vojna industrija u središnjoj Bosni bila je, uz osvajanje teritorija izgubljenih u istočnoj Bosni, jedan od glavnih povoda agresiji Armije RBiH na hrvatski i srpski narod na ovom području. Nakon što je bivša JNA napustila industrijske pogone, skladišta i vojarne u Bugojnu, Travniku, Novom Travniku, Vitezu, Busovači i Kiseljaku, počela je borba za kontrolu pogona i objekata, od novotravničkog Bratstva, preko Vitezita, nekadašnjeg Principa do skladišta u Slimenima kod Travnika, Kaonika i drugih skladišta vojne opreme u Busovači te vojarni od Travnika do Kiseljaka. Onaj tko je kontrolirao vojnu industriju, imao je mnogo veće izglede izboriti opstanak, pa i obraniti se od mnogo brojnijeg neprijatelja. Nakon rata namjensku vojnu industriju u središnjoj Bosni kontroliraju Bošnjaci, uz iznimku Vitezita koji je jedini pogon vojne industrije koji propada.
Iščitavajući različite javno dostupne dokumente, nije teško pronaći brojne dokaze kako se, osim vojne industrije, koju kontroliraju, uz potporu SDA masovno, i to baš u središnjoj Bosni, pokreću streljački klubovi, grade dvorane za streljaštvo, opremaju lovačka društva. Bivši ministar SDA u Vladi FBiH Šemsudin Dedić imenovao je i jednonacionalno povjerenstvo za polaganje lovačkih ispita. A praksu potpore streljaštvu i lovačkim društvima u središnjoj Bosni nastavila su i određena javna poduzeća na čijem su čelu bili kadrovi SDA.
Živi se u strahu
Prema podacima objavljenim u Službenim novinama FBiH, pojedina javna poduzeća su donacijama podržala Streljački klub “Bratstvo” iz Novog Travnika te Streljački klub “Strijelac” iz Busovače. Novčanu potporu dobila su i lovačka društva “Zahor” Kiseljak i “Tetrijeb” Gunjani u Kreševu. Podržan je i projekt škole streljaštva u Jajcu. Javno zveckanje oružjem na prostoru središnje Bosne, u kojoj su Hrvati platili najveću cijenu opstanka, opasno je i ponovno sije strah. Demilitarizirati taj, ali i prostor cijele BiH, po mišljenju mnogih, jedini je način održavanja trajnog mira jer ljubav prema oružju bilo kojeg naroda, pogotovo u višenacionalnim zemljama, nikad nije donijela ništa dobro. Dva nedavna primjera iz Srbije potvrdili su to na najtragičniji način.
