Na blagdan sv. Pia iz Pietrelcine u predvečernjim satima u Međugorje je stiglo sedmero mladih hodočasnika iz Tomislavgrada. Prešli su gotovo 100 km u dva dana, ponajviše s nakanom zahvalnosti Majci Mariji za zagovor i milosti koje su primili, piše radio-međugorje.
S njima je pješačio i mladi župni vikar u župi sv. Mihovila arkanđela u Tomislavgradu fra Nikola Jurišić.
„Put je bio dug, ali zapravo je bio jako koristan. Puno sam toga naučio i o sebi i o drugima. Puno novog i o Bogu. I neke nove puteve do njega, za koje prije nisam znao. Primjerice kako je kroz neku patnju i bol lako doći do milosti i blagoslova“ rekao je fra Nikola. Prenoćili su na Kočerinu, kod župnika fra Hrvoja Miletića, donedavnog župnika u Tomislavgradu.
„Ručali smo u Posušju kod moje mame. Široke ruke nas je primila, nahranila, napojila, zaliječila žuljeve…“, dodao je fra Nikola, koji je još od djetinjstva više puta hodio iz Posušja do Međugorja sa svojom majkom.
„Prva nakana i ovoga moga hodočašća bila je zahvala za jako puno toga što je Bog u mom životu učinio, a nije morao. Znam da nisam dovoljno dobar, a on se ne želi udaljiti od mene, želi mi pomoći baš u svemu i potiče me da činim još više. Premalo je da mu na kraju dana kažem hvala. Ovo je barem jedan način na koji mogu reći, bez obzira što puno griješim i činim stvari na koje nisam ponosan, mogu bar pokušati reći – vidi koliko mi značiš. Možda ne znam riječima reći, ali možda ti svaki ovaj moj korak, često bolan, govori koliko mi značiš – i hvala ti na svemu.
Najčešće ćemo reći – nemam ja to kad. Ali dođe vrijeme u životu kad ćeš puno stvari, koje nisu toliko bitne staviti sa strane, odvojiti vrijeme za sebe i za Boga, kako bi kasnije Boga, kojega si susreo, ponovno mogao davati drugima. Ovako se razdaješ na sto strana, više u sebi nemaš ništa, a trebaš davati ljudima. Kako ćeš? Isus kaže – povuci se u osamu. Tako da je ovo meni bilo trenutno najpotrebnije u životu. Uz sve drugo, uz ispovijed koju ću kasnije obaviti, najpotrebnije“ zaključio je fra Nikola zahvaljujući Bogu uz obećanje da će opet pješačiti do Međugorja: „Ovo baš treba čovjeku“.
