Rat u Iranu prijeti dugotrajnim poremećajem opskrbe energijom, a Europa se suočava s udarom koji bi mogao paralizirati industriju, prizemljiti zrakoplovni promet i potaknuti rast cijena hrane. Očekuje se i rast troškova zaduživanja te povratak inflacije na razine iz kriznih razdoblja.
Kako posljednji tankeri s fosilnim gorivima iz Perzijskog zaljeva pristižu u europske luke, europski čelnici počinju shvaćati razmjere nadolazećeg problema, piše Politico.
Ako se rat nastavi, teret za europsko gospodarstvo mogao bi biti usporediv s onim iz pandemije covida-19 ili početka rata u Ukrajini, rekao je njemački kancelar Friedrich Merz.
Talijanski ministar obrane Guido Crosetto izjavio je da živi s posljedicama rata “24 sata dnevno” te da ga informacije s terena drže budnim noću.
Predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde upozorila je da bi sukob mogao potrajati godinama, a dugoročne posljedice, kako je rekla, vjerojatno su veće nego što se trenutačno može procijeniti.
Stručnjaci upozoravaju na šire posljedice
Oko 20 posto svjetske opskrbe naftom i plinom prolazi kroz Hormuški tjesnac. Iran ga je zatvorio prijetnjom napada na brodove koji prolaze bez dopuštenja Teherana. Američki predsjednik Donald Trump poručio je državama pogođenima nestašicom goriva da će se morati same snaći. “Teži dio je gotov. Idite po vlastitu naftu”, napisao je.
Nafta i plin ključni su za promet i grijanje, ali i za cijeli industrijski lanac. Utječu na proizvodnju hrane, plastike, kemikalija i poljoprivredu. Poremećaji se odnose i na druge resurse, poput gnojiva i helija, koji se koristi u proizvodnji mikročipova.
Za sada se učinci najviše vide na cijenama goriva, ali stručnjaci upozoravaju na šire posljedice. Međunarodna agencija za energiju situaciju opisuje kao najveću prijetnju globalnoj energetskoj sigurnosti u povijesti.
Za razliku od ranijih kriza, sadašnji poremećaj zahvaća sve energente. Od sirove nafte i plina do prerađenih proizvoda poput dizela i avionskog goriva.
Problem nije samo u opskrbi
Analitičari upozoravaju da tržišta prvi put ozbiljno razmatraju scenarij zatvaranja ključne svjetske energetske točke. Dok su krize 1970-ih zahvatile oko sedam posto opskrbe, zatvaranje Hormuškog tjesnaca pogađa čak 20 posto.
Europska unija u početku je računala na manju izloženost jer iz Perzijskog zaljeva dobiva relativno mali dio nafte i plina. No sada se pokazuje da problem nije samo u opskrbi, nego i u globalnom rastu cijena.
Azijske zemlje, koje su snažno ovisne o zaljevskoj energiji, počele su povećavati ponude kako bi osigurale isporuke. To je preusmjerilo dio tankera prema Aziji, dalje od Europe.
U posljednjim danima više tankera s američkim ukapljenim plinom preusmjereno je prema istoku, dok se očekuje da će posljednja isporuka iz Katara uskoro stići u Europu.
Europski čelnici sve više shvaćaju da planirane isporuke možda neće stići. Stručnjaci upozoravaju da bi Europa posljedice mogla početi osjećati već u narednim tjednima.
Europska komisija već razmatra mjere
Ako Hormuški tjesnac ostane zatvoren dulje od nekoliko tjedana, cijene će dodatno rasti, što bi moglo pogoršati gospodarsku krizu.
Iako EU iz Zaljeva uvozi relativno malo sirove nafte, više od 40 posto rafiniranih proizvoda, poput dizela i avionskog goriva, dolazi iz te regije. Alternativne opcije su ograničene.
Cijene goriva već rastu. Referentna cijena Euro Super 95 porasla je oko 15 posto u mjesec dana. Vlade pokušavaju ublažiti rast smanjenjem poreza, ali bez novih isporuka mogle bi posegnuti za ograničavanjem potrošnje.
Europska komisija već razmatra mjere poput smanjenja prometa i racionalizacije goriva, što podsjeća na krize iz 1970-ih. Spominju se i mjere slične energetskim “lockdownima”.
Zračni promet posebno je pogođen jer je gorivo najveći trošak. Cijene avionskog goriva u Europi su se više nego udvostručile. Zrakoplovne kompanije već podižu cijene karata, a neke razmatraju smanjenje broja letova.
Posljedice se već osjećaju i u industriji. Rast cijena energije i sirovina povećava troškove proizvodnje, osobito u kemijskoj i čeličnoj industriji.
Stručnjaci upozoravaju da bi nestabilne cijene energije mogle odvratiti investicije u Europi, uključujući projekte vezane uz zelenu tranziciju.
Rast cijena sirovina prelijeva se na cijeli proizvodni lanac. Poskupljuju gnojiva, plastika i drugi proizvodi povezani s naftom i plinom.
Oporavak bi morao potrajati godinu dana
To bi moglo dovesti do novog vala inflacije. Europska komisija procjenjuje da će gospodarski rast pasti na oko 1 posto, dok bi inflacija mogla ponovno rasti.
Rast kamatnih stopa dodatno bi opteretio gospodarstvo i povećao troškove zaduživanja za građane i države.
Čak i ako rat odmah završi, oporavak bi mogao potrajati godinu dana. Što sukob dulje traje, posljedice će biti teže.
Europa sada ima samo nekoliko tjedana za pripremu. Posljednji tankeri stižu, a političari upozoravaju da kriza neće biti kratkotrajna.
“Čak i da sutra nastupi mir, posljedice će ostati jer je energetska infrastruktura u regiji ozbiljno oštećena”, poručio je europski povjerenik za energiju Dan Jorgensen, prenosi Dnevnik.hr.
