Potkraj prosinca 2024. godine Ustavni sud BiH primio je k znanju informaciju kako se ništa nije promijenilo od ljeta 2023. godine, kada je presuda toga suda po apelaciji Bože Ljubića smatrana neprovedenom. To zapažanje ponovno je otvorilo rasprave u dijelu bošnjačke javnosti i međunarodne zajednice, gdje se pokušava presudu proglasiti provedenom. Takvi pokušaji izazivaju pravne polemike jer Parlamentarna skupština BiH nije izvijestila Ustavni sud da je odluka provedena, koja je jedina nadležna institucija za takvo što, piše Večernji list BiH.
Intervencija visokog predstavnika Christiana Schmidta dodatno je zakomplicirala situaciju. Schmidt je izmjenama izbornog zakonodavstva intervenirao u segmentu koji se odnosi na izbor izaslanika za Dom naroda Federacije BiH. Iako je Schmidt tvrdio da je presuda “Ljubić” provedena, njegovo stajalište opovrgnuo je donedavni ustavni sudac Mato Tadić, jedan od najcjenjenijih autoriteta u oblasti ustavnog prava u BiH. Tadić je eksplicitno izjavio kako presuda nije provedena te je naglasio da pokušaji da se to nametne predstavljaju iskrivljavanje pravnog sustava. Sada se pokušava kreirati narativ prema kojem je presuda provedena samo zato što to tvrdi visoki dužnosnik međunarodne zajednice. Pritom se dodatno vrši pritisak na Ustavni sud BiH da donese političku odluku kojom bi se potvrdilo da je odluka provedena. Međutim, stvari su jasne čak i za one s ograničenim pravničkim znanjem. Presudom “Ljubić” Ustavni sud BiH jasno je utvrdio kako je nužno osigurati legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda prilikom izbora izaslanika za Dom naroda Federacije BiH. To znači da izaslanici moraju imati legitimitet naroda koji predstavljaju, što podrazumijeva izravan izbor od pripadnika tog naroda. Jedan od najočitijih primjera nepoštivanja presude “Ljubić” jest slučaj Berine Fejzić, izabrane u hrvatski Klub Doma naroda Federacije BiH iz Bosansko-podrinjske županije, gdje praktički nema Hrvata. Fejzić, kći Edima Fejzića, koji se predstavljao kao Hrvat, nema nikakav demokratski legitimitet za predstavljanje Hrvata. Ustavni sud je naglasio da je proporcionalnost ključna, a mandat Berine Fejzić, koja zastupa samo sedam Hrvata, nema nikakvu usporedivu težinu s, primjerice, Damirom Džebom iz Hercegovačko-neretvanske županije. Takva praksa predstavlja eklatantno kršenje načela legitimnog političkog predstavljanja. Presuda “Ljubić” višestruko je značajna jer nalaže da se legitimno političko predstavljanje osigura na svim administrativno-političkim razinama. Ustavni sud BiH u presudi je naglasio kako “pravo na demokratsko odlučivanje koje se ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem mora biti utemeljeno na demokratskom izboru izaslanika u Dom naroda Federacije BiH onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa”. Ova odluka jasno stavlja do znanja da Dom naroda nije puko zakonodavno tijelo, već institucija koja osigurava ravnopravnost konstitutivnih naroda i štiti njihove interese, piše Večernji list BiH.
U dijelovima presude Ustavni sud objašnjava kako trenutačna praksa omogućava izigravanje demokratskog procesa s obzirom na to da pripadnici jednog naroda mogu izabrati predstavnike drugog naroda. Sud je upozorio da takva praksa podriva temeljno načelo konstitutivnosti naroda u BiH.
Naglašeno je kako popunjavanje Doma naroda mora biti utemeljeno na jasno definiranim kriterijima koji će osigurati što potpuniju zastupljenost svih konstitutivnih naroda. Slučaj “Sejdić – Finci”, koji je spomenuo i ministar pravosuđa Davor Bunoza, dodatno ilustrira neriješene probleme s provođenjem presuda. Bunoza je u objavi na svom službenom X profilu izjavio: “Navodi u kojima se tvrdi kako je odluka Ustavnog suda BiH U-23-14 (#Ljubić) provedena jednaki su tvrdnjama kako su odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima ‘Sejdić – Finci) i druge provedene.” To jasno pokazuje kako političko Sarajevo nastavlja ignorirati presude kojima se traži ravnopravnost naroda, što predstavlja kontinuitet politike dominacije jednog naroda – bošnjačkog. Takva praksa podsjeća na iskustva iz bivše Jugoslavije, gdje je Beograd pokušavao dominirati drugima. Posljedice te politike svima su poznate. Presuda “Ljubić” služi kao podsjetnik na nužnost uspostavljanja ravnoteže i poštivanja prava svih konstitutivnih naroda kako bi BiH mogla funkcionirati kao stabilna i ravnopravna država.
