Cijene europske, plaće i mirovine domaće – rečenica je kojom se sve češće opisuje stanje u Bosni i Hercegovini. Ipak, sve je više primjera da su pojedine namirnice čak i skuplje na policama u našoj zemlji nego u Europskoj uniji. Kako premostiti jaz između potrošačke košarice i osobnih primanja te na što naši građani troše najviše novca?
Iako život na selu znači proizvodnju vlastite hrane i manje troškove po tom osnovu, u obitelji Vakčić iz Male Obarske kod Bijeljine kažu da su troškovi života svakodnevno sve veći. Osim toga, i sama proizvodnja hrane postaje sve skuplja.
Đorđe Vakčić: “Plaće jesu europske, ali kod političara, a ne kod radnika koji rade i doprinose, dok ovi samo troše. Na selu se može proći, ako imamo nekoga u gradu, damo nešto. Djeca dođu, pomognu, pošaljemo im, ali sve je teže i teže.”
Cijene osnovnih namirnica i higijenskih potrepština u Bosni i Hercegovini sve su bliže onima u zemljama Europske unije, a neke su čak i više.
S druge strane, plaće ne prate taj galopirajući rast – prosječna neto plaća u Bosni i Hercegovini iznosi oko 1400 maraka, dok je, primjerice, u Sloveniji dvostruko veća. U Njemačkoj i Austriji prosječna plaća premašuje 6000 maraka.
“Imamo sindikat policajaca, sudstva i prosvjete, ali nemamo sindikat radnika u gospodarstvu. Bez sindikata nije moguće izboriti se za veće plaće. Vlada to neće učiniti jer bi time ugrozila vlastiti opstanak,” govori Aleksa Milojević, po struci ekonomist.
Prema statističkim podacima, četveročlanoj obitelji u našoj zemlji za troškove života mjesečno je potrebno oko 3100 maraka, koliko iznosi potrošačka košarica.
Stručnjaci ističu da je najbolji pokazatelj kvalitete života kupovna moć stanovništva. Dok u našoj zemlji 60% primanja odlazi na osnovne životne potrebe, u zemljama Europe taj postotak iznosi tek oko 30%.
Aleksa Milojević: “Naši su porezi dvostruko veći nego na Zapadu. Imamo dvostruko više zaposlenih u administraciji. Kad bi se otpustilo polovica zaposlenih u državnoj administraciji i kad bi im se plaće smanjile za pola, mogli bismo smanjiti poreze, a gospodarstvo bi moglo prodisati.”
Privremeno zaključavanje cijena i ograničavanje marži – neke su od mjera nadležnih. Ipak, za mnoge građane to je tek kap u moru, a svoje nezadovoljstvo izražavaju bojkotom trgovina, koji se nastavlja i ovog tjedna.