Oblast obrazovanja u vrhu je prioriteta svake zemlje koja strateški promišlja budućnost i želi vlastiti prosperitet. U velikom broju dokumenata Europske unije (EU) obrazovanje je navedeno kao ključni preduvjet za sveukupni socijalno-ekonomski razvoj. Osiguranje kvalitetnog obrazovanja istaknuto je i u Agendi za održivi razvoj do 2030., koju su usvojile zemlje-članice Ujedinjenih naroda(UN).
Bosna i Hercegovina, nažalost, zaostaje za trendovima koji karakteriziraju obrazovne sustave razvijenih zemalja, a Međunarodni dan obrazovanja, koji se obilježava 24. siječnja, prilika je za sagledavanje stanja na tom planu, ali i značaja, uloge i misije koje obrazovanje ima u suvremenom svijetu.
Da vlasti u Bosni i Hercegovini obrazovanju ne pridaju značaj koji mu objektivno pripada, upozorava Lamija Tanović, profesorica emeritus i sudionica brojnih projekata u toj oblasti, istaknuvši kako obrazovanje, koje opterećuju brojni i različiti problemi, nikada nije bilo u vrhu prioriteta.
– Obrazovanje nikada nije visoko na političkoj agendi ljudi koji odlučuju u BiH – kazala je Tanović Feni, podsjećajući da to nije uvijek bilo tako, te da je oblast obrazovanja nekada bila veoma važna u svim procesima odlučivanja, aludirajući na period prije rata u BiH.
Ukazala je na odsustvo napora u pogledu unapređenja obrazovnog sustava, bilo da se radi o domaćim ili međunarodnim faktorima odlučivanja, podsjećajući na kompliciranu organizaciju i nefunkcionalnost obrazovnih vlasti na svim nivoima u BiH.
– Mi imamo najmanje 12, a moguće i 14 obrazovnih vlasti, koje kreiraju svoje obrazovne politike – podcrtava Tanović, ocijenivši kako se radi o velikom problemu koji opterećuje stanje u obrazovnom sektoru uopće.
Potonju ocjenu ilustrira postojanjem velikog broja ministarstava u BiH nadležnih za obrazovanje, uključujući entitetska i kantonalna ministarstva, kao i Distrikt Brčko BiH, te Ministarstvo civilnih poslova BiH, koje u najširem smislu koordinira aktivnosti na tom planu.
Kada se radi o predškolskom, osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju, Tanović smatra kako se svaki taj segment suočava s vlastitim problemima, te da bi, generalno, trebalo ‘kopirati’ one koji su u tom segmentu postigli bolje rezultate, odnosno priključiti se internacionalnim naporima kako bi se obrazovanje učinilo kvalitetnijim.
– Recimo, ovo što smo uradili s OECD-ovim PISA (Programme for International Student Assessment) testiranjem je bilo dobro, ali je onda zapelo na političkom nivou – kazala je Tanović, pojašnjavajući kako to testiranje ima smisla samo u slučaju višekratnog sudjelovanja.
Precizirala je kako je to testiranje, zapravo, instrument za predviđanje/planiranje modela obrazovanja u narednih nekoliko decenija, odnosno za uvid u to kako će izgledati obrazovanje za nove generacije u svijetu koji se ubrzano mijenja.
Mišljenja je kako BiH treba da prati dešavanja na tom planu, a kao primjer je izdvojila obrazovni sustav koji je na snazi u Finskoj, zemlji koja upravo uvodi mentoriranje svakog novog učitelja i nastavnika, kao i dvogodišnje predškolsko obrazovanje, koje kombinira elementarnim/osnovnim obrazovanjem…
– Ukoliko nismo u stanju da sami nešto pametno uradimo, izuzev da se dvoumimo u tom ‘moru’ obrazovnih vlasti, treba da slijedimo bolje od nas – napominje Tanović.
U osvrtu na visoko obrazovanje, ističe kako u BiH još nemamo akreditirane studijske programe, tako da bh. diplome na području europskog prostora visokog obrazovanja nisu priznate.
Stoga je, kako navodi, neophodno urgentno ući u intenzivniji proces akreditacije studijskih programa, a „da bi se to napravilo, studijski program mora biti u skladu sa Bolonjskim pravilima, a što mi nismo napravili, mada smo još 2003. godine počeli da primjenjujemo Bolonjska pravila“.
Tanović naglašava kako revizija studijskih programa predstavlja statutarnu obavezu svakog fakulteta, što podrazumijeva i njihovo usklađivanje s potrebama tržišta rada i novim dostignućima u toj oblasti.
– Kada se to uradi po Bolonjskim pravilima, onda se studijski programi mogu akreditirati, a kada su akreditirani, onda će diplome stečene u BiH biti priznate svugdje u svijetu – poručila je Tanović.
Istovremeno, pitanja u vezi sa sustavom obrazovanja u Bosni i Hercegovini elaborirao je profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Šaćir Filandra, koji je Feni kazao kako nijedna dosadašnja bh. vlada, obrazovanje nije tretirala kao razvojno društveno pitanje, nego kao, prevashodno, budžetski trošak.
– Stoga je sustav obrazovanja u fazi velike stagnacije, od predškolskog do univerzitetskog – kategoričan je Filandra, istaknuvši kako su nedovoljna materijalna ulaganja, a prije svega, u naučno-istraživački rad.
Istovremeno, navodi kako to posebno dolazi do izražaja u segmentu časopisa znanstvene periodike kao medija u kojem se objavljuju rezultati znanstvenih istraživanja.
– Zapali smo, barem kada je u pitanju visoko obrazovanje, u situaciju da se više bavimo pedagoškim/nastavničkim radom, a da je segment naučno-istraživačkog rada nedovoljno zastupljen – precizira Filandra, navodeći kako je razlog tomu i nedostatak odgovarajućih instituta, a time i nerazvijena naučno-istraživačka mreža.
Stava je kako je segment obrazovanja u BiH apsolutno prenormiran, te da je i danas u stanju kakvo je naslijeđeno iz doba socijalizma.
– Umjesto te prenormiranosti, prevelike demokratizacije i formalizma, potrebna nam je temeljna reforma obrazovnog sistema na svim njegovim razinama – ističe Filandra, ocijenivši kako postojeći društveni i akademski trenutak, nažalost, ne idu u prilog takvom razvoju situacije.
Istovremeno, smatra kako se u BiH manje/više koriste rezultati stranih istraživanja, bez neke velike znanstvene autonomije.
Prema njegovom mišljenu, akcenat je na temeljnoj reformi cjelokupnog obrazovnog sistema, shodno sličnim reformama koje su provedene u svim istočnoeuropskim i srednjoeuropskim zemljama na njihovom putu ka euroatlantskim integracijama.
– Kao što će biti nužne reforme u svim drugim društvenim djelatnostima, tako će biti nužne reforme i u sferi obrazovanja kako bi se ono prilagodilo zahtjevima europskih pedagoških i znanstvenih normi i kako bi izašlo u susret zahtjevima našeg tržišta rada, koje traži sasvim nove istraživačke profile – navodi Filandra.
Nadalje, navodi kako će i u pedagoškom i metodološkom smislu biti neophodni novi pristupi u usvajanju, prenošenju i korištenju stečenih znanja.
Uz konstataciju kako je BiH u oblasti obrazovanja, trenutno, u velikom zaostatku, Filandra, istovremeno, izražava nadu da će to stanje biti prevaziđeno, te da će obrazovanje doći u fokus i biti tretirano na način kako to kao značajno razvojno i društveno pitanje i zaslužuje.
Međunarodni dan obrazovanja obilježava se 24. siječnja u skladu s Rezolucijom Generalne skupštine UN-a, usvojene na inicijativu Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).
Međunarodni dan obrazovanja prilika je za podsjećanje na ulogu koju obrazovanje ima za uspostavljanje globalnog mira, razvoja i napretka.
Svrha obilježavanja dana posvećenog obrazovanju na međunarodnom planu jeste usmjeravanje pažnje vladama i javnosti na dostupnost obrazovanja kao sredstva za izlazak iz siromaštva.
