Na euharistijskom slavlju na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj mons. Petar Palić u mostarskoj katedrali podijelio je red prezbiterata šestorici đakona: četvorici za Hercegovačku franjevačku provinciju (fra Željko Tomić, fra Ante Vukoja, fra Vinko Baćak i fra Ante Begić), trojici za Mostarsko-duvanjsku biskupiju (don Luka Cvitanović, don Mato Puljić i don Antonio Zirdum) te jednome za Trebinjsko-mrkansku biskupiju (don Gabrijel Pavlović).
Tekst preuzet sa CNAK.BA
Na početku slavlja biskup je pozdravio sve nazočne, napose apostolskoga vizitatora za župu Međugorje mons. Aldu Cavallija, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozu Grbeša, generalnoga vikara naših biskupija don Nikolu Menala, odgojitelje odgojnih ustanova u kojima su boravili naši ređenici, sve svećenike u koncelebraciji, časne sestre, vjerni puk i kandidate za prezbiterat.
Nakon misnih čitanja generalni vikar don Nikola predstavio je kandidate za prezbitersko ređenje, a oni svu svojim: Evo me! spremno pristupili ovome svečanom činu.
U homiliji biskup Petar kazao je kako smo dok se pripremamo podijeliti sakrament svetog reda našoj braći, pozvani razmisliti o naravi ove službe u Crkvi. Prije svega gledamo na otajstvenu istinu o tome kako je Isusa, našeg Velikog svećenika i Spasitelja, Otac poslao na svijet i kako je on potom odlučio poslati svoje apostole, biskupe, u svijet da propovijedaju Radosnu vijest i krste sve narode za oproštenje grijeha.
“Preko nasljednika apostola, biskupâ, Gospodin nastavlja podjeljivati svoga Svetoga Duha polaganjem ruku. Po ovom svečanom obredu i sakramentu Isus Veliki svećenik preko biskupa i svojih suradnika, svećenika, nastavlja biti prisutan u Crkvi da poučava, posvećuje i upravlja svetim Božjim narodom. Po obredu ređenja stvarnost apostolskog nasljeđa opipljivo je prisutna, vidljiva i aktivna, podsjećajući nas da smo i danas Crkva koju je na Petru utemeljio Isus Krist, podsjećajući nas danas da je naše jedinstvo uvijek bilo i da će zauvijek biti u osobi Isusa Krista.”
Biskup se obratio i ređenicima rekavši: “Dragi đakoni, uskoro ćete biti zaređeni za svećenike. Prva misao koju vam želim dozvati u svijest je da kao svećenici nikada ne živite za sebe, niti se udaljavate od potreba naroda. Naprotiv, svaki dan ćete morati one koji su vam povjereni uzimati, kao što majka ili otac uzimaju dijete, kao što medicinska sestra uzima pacijenta, njegovatelji bolesnika. To morate činiti od prvog dana, od prvog sata, a da se nikada ne štedite u nesebičnoj i velikodušnoj službi na koju ste pozvani. Ne možete biti svećenici bez strasti za narod, kao što papa Franjo dobro podsjeća. Vi ne postajete svećenici zato što je to isključivo vaša želja, jer nitko na to nema pravo, ili zato što vas narod izabire, nego jer vas je Gospodin Isus izabrao i pozvao, a Crkva prihvaća i šalje da služite njegovom narodu i povedete ga na ono dragocjeno odredište, a to je, kao što znate, hodati i živjeti u Kristu, u kojemu je Očeva ljubav objavljena. Izabrani ste da evangelizirate. Naše svećeničko postojanje i poslanje je biti svjedocima evanđelja Isusa Krista koje nosi ljude, čak i ako ponekad osjećate da vam nedostaje snage. A bit će takvih trenutaka.
Kad vam bude teško nositi na svojim plećima ljude koje vam je Gospodin povjerio, nemojte se toliko žaliti na ono što činite ili na ono što vas frustrira. Žale se samo oni koji ne razumiju dinamiku slanja misionara; žale se oni koji misle da sve ovisi isključivo o njima. Ponekad čak i zaborave tko ih šalje. Bog vas nikada ne šalje same. Bog uvijek pridružuje druge našem poslanju. Danas vas šalje osmoricu. Šalje vas u Crkvi, u ovoj biskupiji, šalje vas s biskupom i prezbiterijem ove biskupije, šalje vas u sinodsko zajedništvo sa svetim narodom. Ne bojte se svakodnevnog života svoje službe. Gospodin vam danas daje dio svoga Duha koji vam pripada i, sa svima koji žive u Duhu, dijelite ‘blaženo breme’ ljubavi i služenja narodu Božjemu u ovim biskupijama. A izvanredna snaga je i u samoj zajednici, koja vas prati i koja će vas pratiti i nositi molitvom.”
Biskup je posvjedočio veliku radost zbog ređenja osmorice prezbitera Crkve u Hercegovini poručivši im: “Dragi đakoni, kao svećenici, na svakoj Misi, neposredno prije pričesti, odlomit ćete komadić hostije i spustiti ga u kalež. Veliki je to znak i simbol. To je znak našeg jedinstva s cijelim Kristovim tijelom, s biskupom i mjesnom Crkvom, i sa svim kršćanima svakog mjesta i vremena, s papom Franjom u Rimu, s Petrom i Pavlom i svim svetima na nebu. Izgrađujte zajedništvo i svjedočite jedinstvo Kristova otajstvena tijela. I nikada ne zaboravite da se Isusov lik na poseban način odražava u srcu njegove Majke, Majke svećenika, Blažene Djevice Marije. Često pogledajte to Majčino srce i lice, i uvjeren sam da ni vjernosti ni postojanosti ne će nedostajati u vašem životu i služenju.”
Nakon propovijedi uslijedio je čin ređenja. Ljepoti obreda pjevanjem su pridonijeli katedralni mješoviti zbor “Marija” pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića i zbor “Sv. Cecilija” iz župe sv. Petra i Pavla u Mostaru uz orguljsku pratnju Drage Solde.
Okupljenima su se na kraju misnoga slavlja obratili provincijal fra Jozo Grbeš te generalni vikar don Nikola Menalo koji je kazao kako je danas nasljednik apostola biskup Petar polaganjem ruku i molitvom zaredio osmoricu đakona za svećenike da bi im povjerio ono što nam je Krist predao, jer “nisam ja odabrao tebe nego Ti mene”. Kako je blažen i kako je težak ovaj izbor. Bog izabire slabe za nadljudsko, da se Božja snaga očituje u našoj slabosti. Tko je pred Bogom dostojan? Čovjek nečistih usana iz naroda nečistih usana, ali odaziv je: Evo me, mene pošalji! Preko polaganju ruku i “gromoglasne tišine”, pa sve do molitve i misnice zaogrnuti ste uz krsno odijelo svećeničkim odijelom kao djeca Oca koji dočekuje svoga sina. Pomazane su vam ruke koje će blagoslivljati i odriješivati, držati tijelo i Krv Kristovu. Obećali ste poslušnost Crkvi, poslušnost u kojoj se čovjek često gubi, ali preko obećanja dajete se voditi po krivudavim cestama ovoga svijeta. Ne zaboravite da vas je Krist uzeo da idete i rod donosite. Zato, samo hrabro naprijed!, poručio je novoređenicima don Nikola.
