Europske zemlje, uključujući Francusku, među najglasnijim su zagovornicima Ukrajine u njezinoj borbi protiv Rusije. Istovremeno, nekoliko njih povećalo je uvoz ruske energije, ulijevajući tako milijarde eura u ratno gospodarstvo Moskve. U četvrtoj godini rata, Europska unija i dalje se nalazi u paradoksalnoj poziciji financiranja obje strane sukoba – s jedne strane šalje vojnu i humanitarnu pomoć Kijevu, a s druge plaća Moskvi za naftu i plin.
Iako je smanjila svoju ovisnost o ruskim izvorima energije za oko 90 posto u odnosu na 2022., u prvih osam mjeseci ove godine uvezla je više od 11 milijardi eura ruske energije, prema Reutersovoj analizi i podacima finskog Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA).
Sedam od 27 članica Europske unije povećalo je vrijednost uvoza u odnosu na prošlu godinu, uključujući pet zemalja koje podržavaju Ukrajinu. Francuska je, primjerice, povećala uvoz za 40 posto na 2,2 milijarde eura, dok je Nizozemska zabilježila rast od 72 posto na 498 milijuna eura. LNG terminali u Francuskoj i Španjolskoj služe kao ulazne točke za ruski plin, koji se zatim distribuira diljem EU.
Vaibhav Raghunandan iz CREA-e opisao je povećani uvoz kao “oblik samosabotaže”, s obzirom na to da je prodaja energije glavni izvor prihoda za Rusiju u njezinom ratu protiv Ukrajine, koji podržava Europa.
-Kremlj doslovno prima sredstva za nastavak vojne operacije u Ukrajini – rekao je.
Plaćanja EU-a za rusku energiju ponovno su pod nadzorom nakon što je američki predsjednik Donald Trump, u govoru Općoj skupštini UN-a prošlog mjeseca, pozvao europske čelnike da odmah zaustave takve kupnje.
-Europa mora početi. Ne mogu kupovati rusku naftu i plin dok se bore protiv Rusije. To je sramotno – rekao je Trump.
Francusko ministarstvo energetike izjavilo je da je povećanje uvoza posljedica opsluživanja kupaca u drugim zemljama, dok podaci sugeriraju da dio plina završava u Njemačkoj.
Nizozemska vlada navodi da podržava plan EU-a o postupnom ukidanju ruskih izvora energije, ali da ne može blokirati postojeće ugovore dok se ne usvoje pravne mjere.
EU je već zabranila većinu uvoza ruske sirove nafte i goriva, a sada planira ubrzati zabranu uvoza ruskog LNG-a od 2028. do 2027. LNG trenutno čini gotovo polovicu ukupne vrijednosti ruskog uvoza energije.
Europska komisija nije komentirala podatke za 2025., ali je povjerenik za energetiku rekao da je postupno povlačenje osmišljeno kako bi se izbjegli skokovi cijena i nestašice.
Planirana potpuna zabrana do 2028. znači da bi europski novac mogao nastaviti podržavati ruske ratne napore barem još godinu dana. Trump je tvrdio da američka nafta i plin mogu zamijeniti ruske zalihe, iako bi to povećalo ovisnost EU o SAD-u u vrijeme kada Washington koristi tarife kao politički alat. Anne-Sophie Corbeau iz Centra za globalnu energetsku politiku Sveučilišta Columbia upozorava da je iluzorno očekivati da američki LNG može u potpunosti zamijeniti ruski.
-Američki LNG je u rukama privatnih tvrtki koje ne slijede naredbe Bijele kuće ili Europske komisije – rekla je.
U 2021. godini, prije invazije, EU je uvezla više od 133 milijarde eura ruske energije. U razdoblju od siječnja do kolovoza ove godine račun je iznosio 11,4 milijarde eura – pad od 21 posto u usporedbi s istim razdobljem 2024. Mađarska i Slovačka, koje održavaju bliske veze s Kremljom, ostaju veliki uvoznici, s ukupno 5 milijardi eura. Na njih ne bi utjecale planirane sankcije za LNG jer bi i dalje mogle primati ruski plin putem plinovoda do 2028. godine.
Mađarska je među zemljama koje su povećale uvoz za 11 posto, dok su Francuska i Nizozemska u tom društvu s Belgijom (3 posto), Hrvatskom (55 posto), Rumunjskom (57 posto) i Portugalom (167 posto).
Belgijsko ministarstvo energetike objasnilo je povećanje uvoza posljedicom sankcija EU koje su zabranile ponovni izvoz LNG-a izvan bloka, pa se plin mora istovariti u Belgiji. Portugal tvrdi da uvozi male količine i da će ukupni tokovi biti manji nego 2024. godine. Hrvatska i Rumunjska nisu komentirale podatke.
Ukupni uvoz ruske energije u EU od 2022. godine iznosi više od 213 milijardi eura, što premašuje iznos pomoći Ukrajini u istom razdoblju – 167 milijardi eura, prema podacima Instituta Kiel.
Među najvećim uvoznicima ruskog LNG-a su francuski TotalEnergies, britanski Shell, španjolski Naturgy, njemački SEFE i trgovačka kuća Gunvor. Svi posluju na temelju dugoročnih ugovora koji traju do 2030-ih ili 2040-ih. TotalEnergies je izjavio da će nastaviti isporuke iz ruskog postrojenja Yamal dok EU ne uvede službene sankcije. Shell, Naturgy i Gunvor odbili su komentirati.
Ronald Pinto iz Kplera kaže da tvrtke ne žele riskirati kazne za kršenje ugovora bez čvrste pravne osnove.
-Na kraju, LNG kupuju tržišni akteri, a ne države, i uglavnom se drže svojih dugoročnih ugovora – rekao je.
Studije protoka pokazuju da se francuski LNG često cjevovodima prenosi u Belgiju, a zatim u Njemačku, gdje postoji velika industrijska potražnja. Pinto upozorava da je “nemoguće točno pratiti kretanje molekula plina unutar europske mreže”. Glasnogovornik SEFE-a, koji upravlja deset posto njemačke mreže, potvrdio je da tvrtka uvozi ruski plin preko Francuske i Belgije. Njemačko ministarstvo gospodarstva izjavilo je da pozdravlja napore EU-a da smanji uvoz ruskih fosilnih goriva, ali da je SEFE vezan dugoročnim ugovorom s Yamalom bez mogućnosti raskida.
-Prema ugovoru “uzmi ili plati”, SEFE bi morao platiti dogovorene količine čak i ako ne preuzme isporuku. Neprihvaćanje bi omogućilo Yamalu da te količine proda drugima, čime bi se dvostruko podržalo rusko gospodarstvo – rekao je glasnogovornik.
