Britanci Saad al-Hilli (50), supruga Iqbal (47), njezina majka Suhaila al-Allaf (74) i francuski biciklist Sylvain Mollier (45) ubijeni su u brutalnoj likvidaciji u francuskim Alpama u rujnu 2012. Djevojčice al-Hilli preživjele su napad, ali nisu mogle opisati ubojicu. Istražitelji su imali razne teorije, ali sve je manje nade da će istina ikada izaći na vidjelo. Sumnjali su da je bila riječ o obiteljskoj svađi, povezanosti sa Saddamom Husseinom pa čak i da su bili “samo” slučajne mete. Ubojstva u francuskim Alpama 5. rujna 2012. godine, poznata i kao masakr u Chevalineu, ni dan danas nisu riješena, piše Net.hr.
Napad se dogodio 160 kilometara od sela Daillon na odmorištu na cesti uz planinu. Žrtve su upucane iz poluautomatskog pištolja Luger u svojem BMW-u. Masakr su preživjele Saadove kćeri Zeena (4) i Zainab (7). Zeena se sakrila ispod majčinih nogu u automobilu, a Zainab je bila ranjena u rame. Ukupno je ispaljeno 25 metaka. Tijela je otkrio bivši britanski vojni pilot s francuskom adresom, Brett Martin dok je vozio bicikl.
BMW u kojem su bile žrtve stajao je zabijen u zid odmorišta. Motor je još radio, a mjenjač je bio u rikvercu. Stražnji kotači okretali su se na mjestu u pijesku. Vrata su bila zaključana. Žrtve su imale po dva metka u glavama. Ispred automobila ležala je Zainab koja se spotaknula i pala nakon što je ranjena izašla iz automobila. U blizini je bilo tijelo francuskog biciklista. Upucan je sedam puta.
Saad al-Hilli i supruga, oboje iračkog porijekla imali su francusko i britansko državljanstvo dok je Saadova punica imala švedsku putovnicu. Nakon ubojstva izmjenjivale su se razne teorije o napadaču i motivu ubojstava, od povezanosti Saada sa Sadamom Huseinom do toga da je francuski biciklist bio prava meta, a na kraju je 2017. godine francuska policija priznala – “Nemamo teoriju ni osumnjičenike”. Veronique Dizot, glavna tužiteljica, sugerirala je da je obitelj “možda bila nasumično meta”.
Dok je živio u Iraku, Saad je bio inženjer koji je radio na “osjetljivim” stvarima. Radio je u laboratoriju Rutherford. Navodno je bio dio grupe uključene u tajni projekt povezan s tvrtkom EADS, paneuropskim gigantom za obranu koja ima ugovore s Rusijom, Kinom i Velikom Britanijom.
U listopadu 2012. švicarski tužitelji otkrili da je Saad posjetio banku u Ženevi neposredno prije nego što je ubijen. Procurilo je izvješće koje je otkrilo da je Saad al-Hilli možda imao pristup bankovnim računima koji pripadaju Saddamu Husseinu. Bivši irački diktator navodno je donirao pozamašnu svotu Saadu koje je prebacio u švicarsku banku na ime oca Saada Al-Hillija, Kadhima. Njemačka tajna služba desetljećima je pratila fluktuaciju novca iz Bagdada jer je ta zemlja poslovno surađivala sa Saddamovim režimom više nego bilo koja druga. Nijemci su obavijestili Francuze da je obitelj Al-Hilli bila nekako povezana sa Saddamom.
Vjeruje se da su se nakon Kadhimove smrti, koji je umro godinu dana prije masakra, njegovi sinovi Saad i Zaid svađali oko milijunskog nasljedstva, no Zaid je opovrgnuo te tvrdnje. Brzo nakon ubojstva otkrilo se kako je Saad blokirao očevu imovinu da njegov brat ne bi mogao dobiti svoju polovicu dok se ne riješi “nepoznati” spor.
Kadhim je nekada bio blizak Saddamovoj stranci, ali je napustio Irak ’70-ih godina prošlog stoljeća i odselio se s obitelji u Veliku Britaniju. Jedna moguća teorija je da Kadhim nikada nije napustio stranku i da je za Saadama vodio račune. Nešto prije nego što je diktator pogubljen 2006., on je uspio povući oko 620 milijuna funti iz iračke središnje banke, koje je sakrio diljem svijeta.
Policija je 24. lipnja 2013. uhitila Saadovog brata Zaida al-Hilija u Surreyu. Zaid je navodno napravio lažnu oporuku i pokušao podići dva milijuna funti s očevog bankovnog računa. Ispitivali su ga 25 sati. Inzistirao je da se podvrgne detektoru laži, ali odbio je izručenje u Francusku. Francuska policija tvrdila je da je noć prije ubojstva komunicirao s nekim u Rumunjskoj, a vjerovali su da je tamo naručio ubojicu. Ipak, 2014. objavljeno je da nema dovoljno dokaza protiv njega.
U međuvremenu je otkriveno da se za vrijeme ubojstva na mjestu zločina nalazio i sivi BMW X5 s volanom na desnoj strani čiji bi vozač mogao biti mogući suučesnik u zločinu, zajedno s motociklistom koji je također uočen u blizini. Francuska policija objavila je fotorobot mogućeg ubojice. Vozača motocikla s kozjom bradicom vidjeli su brojni svjedoci, Nosio je kacigu i sunčane naočale. Policija je na temelju crteža 18. veljače 2014. uhitila svog bivšeg kolegu. U njegovoj kući pronađena je prava kolekcija oružja, ali njegov DNK nije odgovarao uzorcima pronađenima u automobilu.
Policija je istraživala i teoriju da je meta zapravo bio biciklist Sylvain Mollier, ali nikako nisu mogli pronaći motiv za ubojstvo lokalnog oca troje djece, po struci zavarivača. Još jedna teorija išla je u smjeru da je ubojica bio usamljeni psihički poremećeni bolesnik. Ta teorija se razvila zbog vrste pištolja koji je korišten u napadu. Nije im bilo jasno zašto bi profesionalac koristio Luger P06 iz razdoblja prije Drugog svjetskog rata.
Djevojčice nisu bile od velike pomoći nakon tragedije. Istražitelji su im dali bilježnicu da zapišu sve čega se sjećaju. Zainab se sjećala samo da je koračala naprijed-natrag po autu dok su joj roditelji vikali da se vrati na sjedalo. Sljedeće sjećanje bila je bolnička soba.
Međutim, 2020. Zainab je svojoj teti ispričala kako ju je zgrabio muškarac prosječne građe s izgriženim noktima. U lipnju 2021. istražiteljima je dala detaljniji izvještaj, navodeći da se sjeća kako su joj roditelji vikali da se vrati u automobil prije nego što ju je zgrabio muškarac svijetle puti odjeven u kožne hlače i kožnu jaknu. Prisjetila se da je upucana u rame, a zatim više puta udarena drškom pištolja u potiljak, nakon čega je izgubila svijest. Zina je iste godine opisala napadača kao ćelavog, svjetloputog Europljanina u dobi između 45 i 55 godina, s “loše obrijanom” bradom, plavim očima i sijedim dlakama na “okruglom” licu.
