Jelena Pralica iz Banja Luke sinoć je, u srijedu, 21. siječnja, doživjela šokantno iskustvo u Banja Luci, gdje je spasila sugrađanku koju je, prema njezinim tvrdnjama, njezin suprug odveo u Vrbas s namjerom da ih oboje gurne i baci u rijeku.
Junakinja ove priče, koju je podijelila na društvenim mrežama, ispričala je za “Nezavisne novine” da je o svemu obavijestila policiju.
“Sinoć, oko 21 sat, išla sam po sina na trening i na povratku u Šeher, na samoj obali Vrbasa, u prilično mračnom dijelu sela, krajičkom oka sam vidjela parkirani automobil, upaljena svjetla, a pored njega muškarac doslovno vukao ženu koja je bila na koljenima”, rekla je Pralica.
Vozila ispred nje, dodaje, samo su prolazila.
„Zaustavim se da vidim što se događa, a oni iza mene me samo zaobiđu i nastave dalje. Žena se nekako oslobodi i kreće prema cesti, spuštam prozor i pitam je je li dobro i treba li joj pomoć“, priča Jelena.
Prišla joj je, dodaje, i molila je da je odvede odande.
„Ulazi na stražnja vrata iza mene, razumijem da joj nije stalo kad vidi da su u autu i djeca, ali joj kažem da samo brzo uđe. Doslovno u zadnji čas uspijeva zatvoriti vrata, jer nas je u međuvremenu stigao i taj čovjek i pokušava ih otvoriti. Brzo se odvozimo, vozim sa srcem u petama i bez daha, a ona mi kaže da ne moram brinuti, da je ključ od auta kod nje i da muškarac ne može poći za nama i stići“, kaže Banjalučanka.
Usporila je, dodaje, i pitala kamo da je odvede.
„Kaže, bilo gdje. Pitam je je li ozlijeđena, treba li joj liječnička pomoć, kaže ne i da ako mogu, odvest ću je kući. Vozim do mjesta gdje mi je rekla, šutimo, ne želim ništa krivo reći“, kaže Pralica.
U jednom trenutku ju je pitala je li taj čovjek netko koga poznaje, tko bi joj mogao nauditi.
„Odgovara da je to njezin muž, u braku su 18 godina, i tu počinje bujica, saznajem cijeli njihov zajednički život i probleme koji su doveli do toga da ju je te večeri, u pijanom stanju, odveo u Vrbas s namjerom da ih oboje gurne i baci u rijeku. Borila se, kaže, kao lavica“, kaže ova Banjalučanka.
Ostala je bez daha, dodaje, slušajući strašne detalje života nekoga koga je prvi put vidjela.
„Pokušavam joj reći nešto smisleno, ali istovremeno poštovati njezinu intimu i bol koju proživljava. Kažem joj da postoji nada, da postoji izlaz, da mora tražiti spas. I da se brine o sebi. Zaustavljamo se, osjećam njezin sram i strah, brzo odlazi, a mi idemo kući. Djevojčica je mala i ništa ne razumije, dječak se, naravno, boji, najviše da će nas ovaj čovjek pronaći i pratiti“, objašnjava Banjalučanka.
Tada je alarmirala policiju.
„Zovem policiju i ispričam im sve što se dogodilo i molim ih da postupe u skladu sa svojim kompetencijama i mogućnostima, još uvijek uplašena zbog onoga što sam svjedočila, ali i onoga što se tek može dogoditi“, ističe Pralica.
Pitala se je li pogriješila, u autu su bila djeca.
„Ne znam. Možda, vjerojatno. Mogla sam samo okrenuti glavu, praviti se da ne vidim, nagaziti na gas. Nisam mogla. Ljudski dio mene nije mi dopustio da samo prođem i nastavim kao da se ništa nije dogodilo. Ne želim ni loše govoriti o onima koji nisu stali i pomogli, čak ni zato što su u automobilima uglavnom bili muškarci koji su također došli po svoje sinove na trening, oni najbolje znaju kako se zbog toga osjećaju i što im je na umu. I što uče svoju djecu“, ističe Pralica i dodaje:
„A ona… Ako ikada ovo pročita, a čak i ako ne pročita, samo joj želim reći i svakoj drugoj ženi koja prolazi kroz isti ili sličan pakao da postoji rješenje, da treba potražiti pomoć, da nema srama, da postoje ljudi koji će je spasiti, da mora voljeti sebe i boriti se za sebe, da postoji spas. Želim joj puno sreće u životu. A vama, nikada ne skretajte pogled ili srce s nekoga tko se bori za život, za koga možda u tom trenutku vi…“ jedina su nada, jedina ruka i jedina šansa za preživljavanje”.
