Kada je Alexander Fleming otkrio penicilin 1928. godine, započela je nova era medicine. Infekcije koje su prije često završavale smrću postale su izlječive, a antibiotici su omogućili sigurnije operacije, transplantacije, kemoterapiju i liječenje prijevremeno rođene djece.
Gotovo stoljeće kasnije, njihova učinkovitost je sve više ugrožena.
Problem se naziva antimikrobna rezistencija. Radi se o sposobnosti mikroorganizama da se promijene tako da lijekovi koji su prije djelovali više ne mogu zaustaviti infekciju.
Kada su u pitanju bakterije otporne na antibiotike, često se koristi izraz superbakterija.
Prema podacima koje je izvijestio Euronews, infekcije uzrokovane bakterijama otpornim na lijekove bile su izravno odgovorne za najmanje 1,27 milijuna smrtnih slučajeva diljem svijeta u 2019. godini.
Svjetska zdravstvena organizacija smatra antimikrobnu rezistenciju jednom od najvećih prijetnji javnom zdravlju.
Kada se koristi antibiotik, osjetljive bakterije uglavnom umiru, dok rezistentne bakterije mogu preživjeti. Zatim se množe i šire. Što se češće i nepravilno koriste antibiotici, to je više prilika da bakterije razviju rezistenciju.
Infekcija koja se nekada lako liječila tada može zahtijevati jače i skuplje lijekove, dulje liječenje ili boravak u bolnici.
U najtežim slučajevima liječnicima ostaje vrlo malo mogućnosti za liječenje, a može se dogoditi i da nijedan od dostupnih antibiotika ne djeluje.
Jedan od najčešćih razloga nepotrebne upotrebe antibiotika je pokušaj liječenja virusnih infekcija.
Antibiotici djeluju protiv bakterija, ali ne mogu izliječiti prehladu, gripu ili većinu upala grla uzrokovanih virusima.
U takvim slučajevima antibiotik neće skratiti trajanje bolesti, ali može izazvati neželjene reakcije i dodatno doprinijeti razvoju otpornosti.
Stoga se antibiotici trebaju uzimati samo kada ih propiše liječnik i točno prema njegovim uputama.
Terapija se ne smije prekidati ili mijenjati samoinicijativno, lijekovi se ne smiju dijeliti s drugim ljudima, a ostaci antibiotika ne smiju se čuvati za buduće bolesti.
Antibiotik propisan za jednu infekciju možda neće biti prikladan za drugu, čak i kada su simptomi slični.
Nepravilna upotreba lijekova nije jedini faktor koji doprinosi širenju rezistencije.
Higijena u bolnicama, sanitarni uvjeti, stočarstvo, proizvodnja hrane i pročišćavanje otpadnih voda igraju važnu ulogu.
Rezistentni mikroorganizmi mogu se širiti između ljudi, životinja i okoliša. Stoga se ovaj problem ne može riješiti samo u zdravstvenim ustanovama.
Potrebna je suradnja zdravstvenog, veterinarskog, poljoprivrednog i ekološkog sektora kroz pristup poznat kao “Jedno zdravlje”.
Bolnice, farme i sustavi za pročišćavanje otpadnih voda mogu postati mjesta gdje se razvijaju i šire rezistentni mikroorganizmi ako se ne provedu odgovarajuće zaštitne mjere.
S druge strane, sprječavanje infekcija smanjuje potrebu za antibioticima, a time i pritisak koji pogoduje razvoju rezistencije.
Pojedinci ne mogu sami zaustaviti antimikrobnu rezistenciju, ali mogu pomoći u njenom usporavanju.
Najvažnije je odgovorno koristiti antibiotike, redovito prati ruke, pravilno pripremati hranu i pridržavati se preporučenih programa cijepljenja.
Cijepljenje smanjuje broj infekcija i potrebu za antibioticima, dok dobra higijena i mjere za sprječavanje širenja infekcija otežavaju prijenos rezistentnih mikroorganizama.
Ključnu ulogu igraju i liječnici koji bi trebali propisivati antibiotike samo kada su zaista potrebni.
Što ako antibiotici izgube učinkovitost?
Antibiotici nisu neograničen resurs. Ako nastave gubiti učinkovitost, posljedice se neće osjetiti samo u liječenju upale pluća ili infekcija mokraćnog sustava.
Mnogi medicinski postupci i terapije koje danas smatramo uobičajenima, od operacija i carskih rezova do transplantacija i liječenja raka, mogli bi postati rizičniji.
Stoga budućnost antibiotika ne ovisi samo o razvoju novih lijekova. Njihova učinkovitost ovisi i o tome koliko odgovorno koristimo postojeće antibiotike danas.
