Situacija na Bliskom istoku daleko je od mirne, a daljnja eskalacija dovodi do sve većeg pritiska na tržište nafte. Europa se još uvijek opire ovoj krizi, ali cijene nafte su na povijesno visokim razinama, što će neminovno dovesti do stagnacije u industriji, prometu i drugim srodnim industrijama.
To za “Glas Srpsku” kaže analitičar Vladimir Grujić, komentirajući aktualna događanja na Bliskom istoku, kao i upozorenja da bi u narednom razdoblju, ako se sukobi između SAD-Izrael-Iran intenziviraju ili nastave, moglo doći do nestašice goriva.
Po njegovim riječima, sigurno je da će nastavak rata dovesti do poremećaja na tržištu naftnih derivata, ali prije nego što dođe do mogućih nestašica, zemlje Europske unije imaju na raspolaganju mehanizme poput strateških rezervi naftnih derivata i ograničenja količina po vozilu.
-Mislim da je moguće da će neke pumpe ostati bez goriva na kratko vrijeme, ali i da se to neće dogoditi neko vrijeme, ako ne bude panike i time dodatnog pritiska na lance opskrbe. Što se tiče BiH, situacija je za sada stabilna. Iako je Srbija obustavila isporuke za izvoz, domaći uvoznici i dalje zadovoljavaju svoje potrebe preko dobavljača iz Hrvatske, Slovenije i Italije. Rafinerije racionaliziraju isporuke i smanjuju raspoložive količine, ali krajnji potrošači i dalje neće osjetiti te logističke probleme. Gorivo će biti na pumpama. Apsurdnost trenutne krize je u tome što je, zbog slabe industrijske aktivnosti, Bosna i Hercegovina relativno malo tržište u europskim okvirima, pa se potrebne količine mogu nabaviti bez većih problema – istaknuo je Grujić.
Sve su češća upozorenja da bi se Europa već u travnju i svibnju mogla suočiti s ozbiljnom nestašicom goriva, što postavlja pitanje koliko je regija pripremljena za novi energetski šok. Ako do poremećaja zaista dođe, posljedice se neće zaustaviti na granicama Europske unije – tržište BiH, koje je gotovo u potpunosti ovisno o uvozu derivata, vrlo brzo bi osjetilo utjecaj kroz rast cijena, moguće nestašice i snažan pritisak na gospodarstvo i životni standard.
Rast cijena nafte i sve izraženija energetska nestabilnost ponovno stavljaju Europu u fokus globalnih ekonomskih rizika, s jasnim paralelama s naftnim šokovima iz 1973. i 1979. godine. Tada su ograničenja proizvodnje i izvoza od strane OPEC-a uzrokovala nagli skok cijena, pad industrijske aktivnosti i snažan inflacijski val koji je pogodio gotovo sva razvijena gospodarstva. Problem nije samo u količinama sirove nafte, već i u ograničenim rafinerijskim kapacitetima, kao i u sve složenijoj logistici opskrbe. Ako dođe do prekida u jednom od ključnih lanaca, učinak se brzo prelijeva na cijelo tržište. Bosna i Hercegovina je svakako jedna od najranjivijih karika u tom sustavu, jer nema značajnih rezervi niti alternativnih izvora opskrbe, već ovisi o onome što stiže s europskog tržišta. U tom kontekstu mogući su najgori scenariji.
U takvom scenariju cijena nafte mogla bi, prema nekim procjenama, skočiti i do 150-200 dolara po barelu. To bi izravno dovelo do povećanja cijena goriva u Europi za 40 do 70 posto u kratkom roku, a u BIH cijene na pumpama mogle bi premašiti četiri marke po litri. U najgorem scenariju, dizel bi se mogao kretati od četiri do 4,5 KM po litri, dok bi benzin slijedio sličan trend, što bi predstavljalo apsolutni povijesni maksimum i snažan utjecaj na potrošače.
Takav skok ne bi bio samo kratkoročni šok, već bi izazvao širi val poskupljenja. Prije svega bi bio pogođen promet, jer je izravno povezan s cijenom goriva. Povećanje cijene prijevoza od 30 do 50 posto dovelo bi do povećanja cijena hrane, građevinskog materijala i svih ostalih proizvoda. Industrija bi se suočila s povećanjem troškova i smanjenjem konkurentnosti, što bi moglo dovesti do smanjenja proizvodnje u određenim sektorima. Poljoprivreda bi pretrpjela dvostruki udarac – skuplji dizel i povećanje cijena gnojiva – pa bi ukupni troškovi proizvodnje mogli porasti i do 25 posto.
