Jedno od najprepoznatljivijih TV lica u BiH, voditeljica Ana Bavrka posljednjih godina gotovo je potpuno nestala s malih ekrana, ali polako se povlači i s društvenih mreža. Svojim pojavljivanjem na malim ekranima privukla je pažnju gledaoca, a vrlo brzo stekla je i status jedne od najljepših TV lica.
U razgovoru za „Dnevni avaz“ Ana je potpuno iskreno govorila o povlačenju iz medijskog svijeta, životnim prioritetima, svom braku, komentarima javnosti i pritisku koji se stavlja na žene.
Bez komercijale
Dugo Vas nije bilo u javnosti. Čini se da ste se potpuno povukli. Da li ste se posvetili privatnom životu i obitelji?
Moram priznati da mi ovaj „offline“ život toliko prija, da ne mogu ni zamisliti nešto drugo. Da mi je neko prije nekoliko godina, dok sam bila u jeku društvenog i influenserskog života, rekao da ću ovako voljeti mir i povučenost – rekla bih „nema šanse“. Ali eto, život te iznenadi. Vrlo vjerojatno je do godina, a možda i do toga što više nisam stalno u Bosni i Hercegovini. Gledam sve sa strane – i TV i medijsku scenu, i uživam u onome što imam.
Znači li to da ste definitivno završili s javnim poslom?
Nisam se „malo povukla“ – ja sam se stvarno dobro povukla. I iskreno, ne vjerujem da ću se vraćati u onoj mjeri kao prije. Ako pogledate moj Instagram profil, vidjet ćete da je to sad samo – ja, ja, ja. Nema reklama, nema komercijale. Što se televizije tiče, mislim da sam tu svoju priču završila. Iako, nikad ne reci nikad, zar ne?
Vaš primarni poziv nije bio televizija. Kako ste zapravo iz medicine prešli na ekran?
U pitanju je bila radiologija – ali medicina je medicina. To je bila jedna od mojih prvih ljubavi. No, razočaranje je nastupilo kad nisam mogla pronaći posao po završetku fakulteta. Iz te frustracije rodila se nova ljubav. Moj put nije odmah bio TV – prvo je bio fitness, pa je to polako preraslo u nešto više, posebno nakon 2017. godine. I sretna sam da nisam „oboljela od kamere“. Zvuči možda čudno, ali poznajem mnogo kolega koji jednom kada stanu pred kameru ne mogu da se vrate u anonimnost.
Ostala svoja
Svojevremeno ste važili za jednu od najljepših voditeljica u BiH. Koliko su Vam ti epiteti „najljepša“, „najprepoznatljivija“ imponirali?
Pa naravno da imponira, slagala bih kad bih rekla da nije. Posebno u tim godinama kad sam tek ušla u medije – nije prošao dan bez nekog natpisa. Ali nikada me to nije ponijelo. Znam tko sam, što sam i kako izgledam. Meni je najvažnije da sam svojoj mami najljepša i najbolja – i to će zauvijek ostati tako. I posebno me boli ta potreba da žena ne smije da ostari. Kao da je to nešto loše? Ja sam u ozbiljnim tridesetima i smatram da je privilegija stariti.
Kako se nosite s komentarima o fizičkom izgledu? Često žene koje brinu o sebi dobivaju etikete da je sve „photoshop“ ili „plastična kirurgija“. Da li Vas takvi komentari pogađaju?
Iskreno – ne pogađaju me. I to, vjerojatno, zato što ih više i nemam. Možda zato što nisam plastična, a možda i zato što se više ne eksponiram. Naravno, desi se da uklonim nešto sitno na fotografiji, ali nisam neko ko koristi filtere da bih se lagala. Dovoljno sam „ostarila“, da tako kažem, da me te stvari ne vrijeđaju. Vrijeđati nekoga na osnovu izgleda je po meni primitivno.
Ljubavna bajka
Vjenčanje je bilo pravi spektakl. Da li ste ispunili san male Ane koja je maštala o tom danu?
Apsolutno. Vjenčanicu sam našla bukvalno za deset minuta. Nisam imala nikakvu agenciju – sve sam organizirala sama. Htjela sam da uživam u tom procesu, da sve bude baš onako kako sam zamišljala. Naravno da sanjam i o majčinstvu, ali želim da naglasim da je sasvim uredu i ako neka žena to ne želi. Vjenčanje je za mene bilo jedan od najljepših dana u životu.
