U Bosni i Hercegovini ne postoje egzaktni podaci o pismenosti, a prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u zemlji je bilo gotovo 90 tisuća nepismenih osoba, što iznosi 2,82 posto populacije. Stručnjaci ističu da obrazovni sustav zemlje ne ispunjava svoju ulogu, s posebnim naglaskom na manjkavosti u učenju čitanja i pisanja kod djece. Međutim, jedan od ključnih problema je gotovo potpuno odsustvo medijske pismenosti.

“Mi moramo dočekati budućnost spremni i puni znanja, puni želje da biramo najpametnije i najpismenije. Zato bih rekao da je pismen narod nepobjediv narod,” poručuje Danis Džaferagić, učenik Gimnazije “Meša Selimović” u Tuzli, koji već godinama osvaja brojne domaće i međunarodne nagrade za kreativno pisanje. On ističe kako sve manje mladih čita, što doprinosi širenju neznanja, a osobe bez kulture čitanja lako su podložne manipulaciji.

Slično mišljenje dijeli i Ivona Vučić, koja se priprema postati prevoditeljica engleskog jezika i književnosti. Odrasla je uz roditelje koji su joj čitali priče i pjesmice, što je uvelike oblikovalo njen karakter. “Morate znati, morate čitati i morate formirati svoje mišljenje. Kada imate svoje mišljenje i sigurni ste u to, nitko vas ne može lako navoditi i manipulirati,” naglašava Ivona, diplomirana prevoditeljica engleskog jezika i književnosti.

Prema podacima iz 2021. godine, Bosna i Hercegovina zauzela je 34. mjesto od 35 analiziranih zemalja u pogledu medijske pismenosti. Iako se mnogi građani oslanjaju na medije kao glavni izvor informacija, rijetko se pitaju tko su osnivači tih medija i zašto mnogi tekstovi ostaju nepotpisani. Simptomatično je da mnogi čitatelji teže lakšim sadržajima i zadržavaju se samo na naslovima.

“Prema Reutersovom izvještaju o digitalnoj pismenosti, vidimo da građani diljem svijeta izbjegavaju informacije i da taj broj raste iz godine u godinu. Nažalost, i mi u BiH imamo mnogo površnih i negativnih vijesti,” ističe Amela Dedić, profesorica novinarstva na Univerzitetu u Tuzli.

Institucije u Bosni i Hercegovini trebale bi prepoznati da su najnepismenije zemlje ujedno i najsiromašnije. “Ako želimo dobro svojoj zemlji, moramo jačati obrazovanje, moramo ojačati poziciju nastavnika i učitelja. Slabljenjem obrazovanja slabi i naša zemlja,” kaže Nihada Delibegović Džanić, dekanica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Ravnateljica NUB-a “Derviš Sušić” Tuzla, Sanja Dukić, također smatra da je ključno ulagati u obrazovanje mladih. “Ne možemo puno utjecati na starije, ali na mlade itekako možemo i to se mora sustavno raditi,” zaključuje ona.

U zemlji poput Bosne i Hercegovine važna je i politička pismenost, kako bi građani znali prepoznati jesu li obećanja političara iskrena. “Pismen čovjek neće slušati što političari obećavaju, nego će se pitati što su dosad učinili za nas,” poručuju stručnjaci.

U Bosni i Hercegovini ne postoje egzaktni podaci o pismenosti, a prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u zemlji je bilo gotovo 90 tisuća nepismenih osoba, što iznosi 2,82 posto populacije. Stručnjaci ističu da obrazovni sustav zemlje ne ispunjava svoju ulogu, s posebnim naglaskom na manjkavosti u učenju čitanja i pisanja kod djece. Međutim, jedan od ključnih problema je gotovo potpuno odsustvo medijske pismenosti.

“Mi moramo dočekati budućnost spremni i puni znanja, puni želje da biramo najpametnije i najpismenije. Zato bih rekao da je pismen narod nepobjediv narod,” poručuje Danis Džaferagić, učenik Gimnazije “Meša Selimović” u Tuzli, koji već godinama osvaja brojne domaće i međunarodne nagrade za kreativno pisanje. On ističe kako sve manje mladih čita, što doprinosi širenju neznanja, a osobe bez kulture čitanja lako su podložne manipulaciji.

Slično mišljenje dijeli i Ivona Vučić, koja se priprema postati prevoditeljica engleskog jezika i književnosti. Odrasla je uz roditelje koji su joj čitali priče i pjesmice, što je uvelike oblikovalo njen karakter. “Morate znati, morate čitati i morate formirati svoje mišljenje. Kada imate svoje mišljenje i sigurni ste u to, nitko vas ne može lako navoditi i manipulirati,” naglašava Ivona, diplomirana prevoditeljica engleskog jezika i književnosti.

Prema podacima iz 2021. godine, Bosna i Hercegovina zauzela je 34. mjesto od 35 analiziranih zemalja u pogledu medijske pismenosti. Iako se mnogi građani oslanjaju na medije kao glavni izvor informacija, rijetko se pitaju tko su osnivači tih medija i zašto mnogi tekstovi ostaju nepotpisani. Simptomatično je da mnogi čitatelji teže lakšim sadržajima i zadržavaju se samo na naslovima.

“Prema Reutersovom izvještaju o digitalnoj pismenosti, vidimo da građani diljem svijeta izbjegavaju informacije i da taj broj raste iz godine u godinu. Nažalost, i mi u BiH imamo mnogo površnih i negativnih vijesti,” ističe Amela Dedić, profesorica novinarstva na Univerzitetu u Tuzli.

Institucije u Bosni i Hercegovini trebale bi prepoznati da su najnepismenije zemlje ujedno i najsiromašnije. “Ako želimo dobro svojoj zemlji, moramo jačati obrazovanje, moramo ojačati poziciju nastavnika i učitelja. Slabljenjem obrazovanja slabi i naša zemlja,” kaže Nihada Delibegović Džanić, dekanica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Ravnateljica NUB-a “Derviš Sušić” Tuzla, Sanja Dukić, također smatra da je ključno ulagati u obrazovanje mladih. “Ne možemo puno utjecati na starije, ali na mlade itekako možemo i to se mora sustavno raditi,” zaključuje ona.

U zemlji poput Bosne i Hercegovine važna je i politička pismenost, kako bi građani znali prepoznati jesu li obećanja političara iskrena. “Pismen čovjek neće slušati što političari obećavaju, nego će se pitati što su dosad učinili za nas,” poručuju stručnjaci.