U dolini Neretve počela je berba lubenice u Hercegovini. Najranija je to berba do sada, jer je izuzetno toplo vrijeme nakon sadnje pospješilo vegetaciju i sazrijevanje, a i noćne temperature igraju važnu ulogu u tom procesu, piše Avaz. 

Objašnjava to Marinko Merdžan, jedan od najvećih proizvođača lubenice na području Čapljine, koji se uzgojem tog voća na površini od pet hektara kraj Neretve tradicionalno bavi već 20 godina.

Lubenica s tog područja jedna je od najslađih i najsočnijih, ali, unatoč tome, na pijacama i u trgovinama dominira uvozna. Proizvođače zabrinjava i cijena.

– Cijena, zapravo, još nije formirana. Svjedočimo ogromnom, rekao bih, enormnom uvozu lubenice iz Albanije. Usljed visokih temperatura posljednjih dana, javila se ogromna potražnja za lubenicom, a onda se ta albanska, koja je u odnosu na našu dozrela prije desetak dana, pojavila na našem tržištu u ogromnim količinama. Trenutno je u BiH najmanje 100 šlepera s albanskom lubenicom koja je spremna za prodaju, eto, baš u trenutku kada je naša dospjela – kaže Merdžan.

Porazno je, kaže, da domaće proizvođače lubenice niko od velikih trgovačkih lanaca u BiH nije kontaktirao.

– Vjerovatno i neće, sve dok ne prodaju tu albansku, skupu, čiji je kvalitet neuporediv, koja je, zapravo, sva „spužvasta“. I bojimo se da će nas kontaktirati tek po prodaji uvozne, kada će našu pokušati akcijama spustiti na 25 feninga po kilogramu. Žalosno je, ali smo ucijenjeni i to je još jedan pokazatelj kako se ophodimo prema domaćoj proizvodnji – naglašava on.

Spas, donekle, vide u prodaji u susjednoj Hrvatskoj, i to ako se pokaže da će tamošnja turistička sezona biti dobra.

– Obično u tom slučaju, kao i kada podbaci njihov urod, krene potražnja za našom lubenicom, posebno kasnom sortom, jer je oni na području Opuzena, naprimjer, ne mogu proizvesti jer imaju problem s vodom – objašnjava nam Merdžan.

– Gotovo da je to nemoguća misija. Zahvaljujući dugogodišnjim radnicima, koji su s nama od prvog dana, situacija nije strašna, ali berba lubenice nije lagan posao. Štaviše, vrlo je naporno, budući da se bere po suncu u jutarnjim satima, ako nema rose. A, kako smo kraj Neretve, rosa je prisutna, pa onda krenemo u poslijepodnevnim satima, u tri ili četiri sata, pa sve dok se vidi – govori Merdžan.

U dolini Neretve počela je berba lubenice u Hercegovini. Najranija je to berba do sada, jer je izuzetno toplo vrijeme nakon sadnje pospješilo vegetaciju i sazrijevanje, a i noćne temperature igraju važnu ulogu u tom procesu, piše Avaz. 

Objašnjava to Marinko Merdžan, jedan od najvećih proizvođača lubenice na području Čapljine, koji se uzgojem tog voća na površini od pet hektara kraj Neretve tradicionalno bavi već 20 godina.

Lubenica s tog područja jedna je od najslađih i najsočnijih, ali, unatoč tome, na pijacama i u trgovinama dominira uvozna. Proizvođače zabrinjava i cijena.

– Cijena, zapravo, još nije formirana. Svjedočimo ogromnom, rekao bih, enormnom uvozu lubenice iz Albanije. Usljed visokih temperatura posljednjih dana, javila se ogromna potražnja za lubenicom, a onda se ta albanska, koja je u odnosu na našu dozrela prije desetak dana, pojavila na našem tržištu u ogromnim količinama. Trenutno je u BiH najmanje 100 šlepera s albanskom lubenicom koja je spremna za prodaju, eto, baš u trenutku kada je naša dospjela – kaže Merdžan.

Porazno je, kaže, da domaće proizvođače lubenice niko od velikih trgovačkih lanaca u BiH nije kontaktirao.

– Vjerovatno i neće, sve dok ne prodaju tu albansku, skupu, čiji je kvalitet neuporediv, koja je, zapravo, sva „spužvasta“. I bojimo se da će nas kontaktirati tek po prodaji uvozne, kada će našu pokušati akcijama spustiti na 25 feninga po kilogramu. Žalosno je, ali smo ucijenjeni i to je još jedan pokazatelj kako se ophodimo prema domaćoj proizvodnji – naglašava on.

Spas, donekle, vide u prodaji u susjednoj Hrvatskoj, i to ako se pokaže da će tamošnja turistička sezona biti dobra.

– Obično u tom slučaju, kao i kada podbaci njihov urod, krene potražnja za našom lubenicom, posebno kasnom sortom, jer je oni na području Opuzena, naprimjer, ne mogu proizvesti jer imaju problem s vodom – objašnjava nam Merdžan.

– Gotovo da je to nemoguća misija. Zahvaljujući dugogodišnjim radnicima, koji su s nama od prvog dana, situacija nije strašna, ali berba lubenice nije lagan posao. Štaviše, vrlo je naporno, budući da se bere po suncu u jutarnjim satima, ako nema rose. A, kako smo kraj Neretve, rosa je prisutna, pa onda krenemo u poslijepodnevnim satima, u tri ili četiri sata, pa sve dok se vidi – govori Merdžan.