Dok su minimalni troškovi života za četveročlanu obitelj gotovo dosegli iznos od 3.000 KM, dotle prosječna plaća, prema posljednjim podacima, iznosi 1.335 KM. Tako je život za brojne obitelji u BiH, s europskim cijenama hrane i drugih potrepština, a takvim plaćama, svojevrsno umijeće.

Cijena rada u BiH daleko je od onih u Europi i ide do te mjere da je naša dnevnica poput satnice u pojedinim europskim zemljama. U FBiH, prema posljednjem izračunu, bruto satnica iznosi 11,60 KM ili 5,94 eura.

Da se BiH u Europi po tom pitanju nalazi na samom dnu govori podatak da u pojedinim europskim zemljama bruto satnica prelazi iznos od 50 eura. Prema posljednjim podacima, u Norveškoj je bruto satnica 54,50 eura ili 106,61 KM, a u Luksemburgu 53,9 eura ili 105,44 KM.

Cijena rada po satu u Francuskoj, Njemačkoj, Austriji i Irskoj kreće se između 40 i 43 eura. U susjednoj Hrvatskoj prosječna bruto satnica je 14,40 eura ili 28,17 KM.

Kako je moguće da je u BiH tako mizeran iznos cijene rada, pitali smo uglednog bh. ekonomskog stručnjaka prof. dr. Vjekoslava Domljana.

– Satnica odražava produktivnost rada. Kod nas je produktivnost rada izuzetno niska, jer ulažemo mnogo inputa i mnogo nekorisne radne snage i shodno tome su učinci vrlo mali. Zato je i naša satnica vrlo mala. Preglomazan je javni sektor. Od tri zaposlena jedan je u javnom sektoru. Ogroman je i neprofitabilan sektor javnih kompanija. Godišnji gubici iznose koliko i javne investicije. Sav taj nerad i neefikasnost se ugrađuju u tu nadnicu – objašnjava Domljan za Avaz.

Tvrdi da je nužno povećati produktivnost, a ona se može povećati inovativnošću i obukom.

– U BiH nema ulaganja u inovacije, istraživanje i razvoj, a, s druge strane, zanemariv je broj obuka, i to onih koje bi pomogle da se radi na proizvodnji onih proizvoda koji su internacionalno konkurentni. Dakle, ključna riječ u našoj ekonomskoj i razvojnoj politici mora biti produktivnost, a te riječi, praktično, u dokumentima nema – kaže Domljan.

Zbog nedovoljnih primanja radnici iz BiH masovno odlaze na druga tržišta, poput Njemačke, Austrije ili skandinavskih zemalja.

Potvrđuje nam to i prof. dr. Domljan, ističući da u BiH, naprimjer, od devet radnika tri rade u javnom, a šest u realnom sektoru. Prosječna plaća u javnom sektoru je 1.500 KM, a u realnom 1.000 maraka.

Dok su minimalni troškovi života za četveročlanu obitelj gotovo dosegli iznos od 3.000 KM, dotle prosječna plaća, prema posljednjim podacima, iznosi 1.335 KM. Tako je život za brojne obitelji u BiH, s europskim cijenama hrane i drugih potrepština, a takvim plaćama, svojevrsno umijeće.

Cijena rada u BiH daleko je od onih u Europi i ide do te mjere da je naša dnevnica poput satnice u pojedinim europskim zemljama. U FBiH, prema posljednjem izračunu, bruto satnica iznosi 11,60 KM ili 5,94 eura.

Da se BiH u Europi po tom pitanju nalazi na samom dnu govori podatak da u pojedinim europskim zemljama bruto satnica prelazi iznos od 50 eura. Prema posljednjim podacima, u Norveškoj je bruto satnica 54,50 eura ili 106,61 KM, a u Luksemburgu 53,9 eura ili 105,44 KM.

Cijena rada po satu u Francuskoj, Njemačkoj, Austriji i Irskoj kreće se između 40 i 43 eura. U susjednoj Hrvatskoj prosječna bruto satnica je 14,40 eura ili 28,17 KM.

Kako je moguće da je u BiH tako mizeran iznos cijene rada, pitali smo uglednog bh. ekonomskog stručnjaka prof. dr. Vjekoslava Domljana.

– Satnica odražava produktivnost rada. Kod nas je produktivnost rada izuzetno niska, jer ulažemo mnogo inputa i mnogo nekorisne radne snage i shodno tome su učinci vrlo mali. Zato je i naša satnica vrlo mala. Preglomazan je javni sektor. Od tri zaposlena jedan je u javnom sektoru. Ogroman je i neprofitabilan sektor javnih kompanija. Godišnji gubici iznose koliko i javne investicije. Sav taj nerad i neefikasnost se ugrađuju u tu nadnicu – objašnjava Domljan za Avaz.

Tvrdi da je nužno povećati produktivnost, a ona se može povećati inovativnošću i obukom.

– U BiH nema ulaganja u inovacije, istraživanje i razvoj, a, s druge strane, zanemariv je broj obuka, i to onih koje bi pomogle da se radi na proizvodnji onih proizvoda koji su internacionalno konkurentni. Dakle, ključna riječ u našoj ekonomskoj i razvojnoj politici mora biti produktivnost, a te riječi, praktično, u dokumentima nema – kaže Domljan.

Zbog nedovoljnih primanja radnici iz BiH masovno odlaze na druga tržišta, poput Njemačke, Austrije ili skandinavskih zemalja.

Potvrđuje nam to i prof. dr. Domljan, ističući da u BiH, naprimjer, od devet radnika tri rade u javnom, a šest u realnom sektoru. Prosječna plaća u javnom sektoru je 1.500 KM, a u realnom 1.000 maraka.