U 2024. mikroplastika se počinje doživljavati i tretirati kao cigarete u ranim 1960-ima: Kao loše shvaćena opasnost po zdravlje, kojoj su hitno potrebne bolje studije i regulacije.
Alarmantne vijesti o mikroplastici i ljudskom zdravlju pojavile su se prošlog tjedna, kada je studija istraživača sa Sveučilišta u Novom Meksiku ispitala 47 psećih te još 23 testisa ljudi, uzetih nakon kastracije pasa te s preminulih ljudi. Svi su sadržavali mikroplastiku: pronađeno je 12 vrsta mikroplastike u seciranim organima, uključujući uobičajeni plastični materijal od kojeg se izrađuju posuđe i boce, piše Business Insider .
– To je užasavajuće – veli Tracey Woodruff, znanstvenica koja vodi program o reproduktivnom zdravlju i okolišu na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu, a koja nije bila uključena u studiju. Woodruff nije iznenađena time što se mikroplastika pojavila u testisima. Već je, naime, pronađena u krvotoku i drugim ljudskim organima, kao što su jetra, srce i pluća.
U ožujku je studija uglednog časopisa New England Journal of Medicine sugerirala da bi mikroplastika koja se nalazi u krvnim žilama na vratu mogla igrati ulogu u riziku od srčanog i moždanog udara. Već prije je u kineskoj studiji iz 2023., bilo riječi o plastici pronađenoj u testisima. Tijekom sustavnog pregleda 2000 istraživačkih radova o mikroplastici, koji je Woodruff napravila za kalifornijske zakonodavce prošle godine, ona i tim otkrili su da može naštetiti reproduktivnom zdravlju i muškaraca i žena, a također povećava rizik od raka i šteti plućima.
Dr. Ranjith Ramasamy, stručnjak za reproduktivnu urologiju, kaže da su otkrića da mikroplastika napada testise dodatno zabrinjavajuća.
– Jedina dva organa u ljudskom tijelu koja su zaštićeni prostori su testisi i mozak. Mislim da prvo moramo proučiti kako je mikroplastika uopće dospjela u njih – ocijenio je za Insider.
Znanstvenici znaju da određene kemikalije u plastici ometaju naše hormone. Kemikalije poput BPA kolokvijalno su poznate kao one koje ‘remete hormone’, a proizvođači plastike stalno razvijaju nove. Te specifične kemikalije koje se koriste za izradu plastike mogu uzrokovati i fizičke probleme ako se unesu gutanjem.
U ovoj studiji muškarci su imali tri puta veću količinu mikroplastike u testisima nego psi. Zasad se ne zna koliko je količina uistinu problematična. “Ne mislim da je količina toliko važna koliko vrste koje su pronađene i potencijalna šteta koju mogu prouzročiti”, rekao je Ramasamy.
Je li plastika u krvotoku problematična zbog kemikalija u njoj kojima smo izloženi, što može uključivati poznate toksine poput PFAS-a, ili uzrokuje probleme jer zapinje na mjestima na kojima ne bi trebala biti? Odgovor na ova znanstvena pitanja je prilično kompliciran, smatraju stručnjaci.
“Ono što sada vidimo je da mikroplastika sadrži kemikalije za koje znamo da su otrovne”, navodi Woodruff.
Zbog toga se zalaže za njezino reguliranje na sličan način kao što to činimo za zagađivače zraka.
“Imamo pravu priliku za rješavanje problema mikroplastike i plastike upravo sada”, istaknula je. “Predviđa se da će se proizvodnja plastike utrostručiti do 2060., ali ne moramo krenuti tim putem, ne moramo imati više plastike”, kaže Woodruff.
Stručnjaci s kojima je razgovarao Business Insider slažu se da je manje plastike u mikrovalnoj pećnici dobra ideja.
“Piti iz plastike je jedna stvar, ali zagrijavati je i jesti ili piti iz nje – mislim da je to definitivno pogrešno”, rekao je Ramasamy. Znanstvenici su izbezumljeni zbog plastike u mikrovalnoj pećnici zato što, kada se ona zagrije, kemikalijama postaje mnogo lakše izaći i tijelo ih lako apsorbira. Testisi, poput mozga, imaju posebnu krvnu barijeru kroz koju takve stvari ne bi trebale proći, no lako mogu dospjeti u organe poput srca ili bubrega.
Mikroplastika stiže od svega što konzumiramo i udišemo, uključujući prašinu, posude za hranu, šminku i boce s vodom. Male čestice koje konzumirate kroz usta idu do crijeva, zatim ulaze u krvotok i napadaju sve kutove tijela, od pluća do jetre.
Da bi se ušlo u mozak ili testise, potrebno je savladati dodatnu tešku prepreku, tu posebnu krvnu barijeru. Ipak, rane studije počinju sugerirati da mikroplastika ima sposobnost probijanja kroz krvno-moždanu barijeru. A ako rezultati ove nove studije budu potvrđeni u drugim laboratorijima, to bi bio jasan znak prijetnje plodnosti muškaraca.
Ipak, Ramasamy ukazuje da postoji mnogo toga što se zapravo događa s mikroplastikom u našim tijelima i kako točno ona utječe na naše zdravlje prije nego što počnemo ukazivati na gutanje plastike kao najvažniji razlog za probleme s plodnošću u suvremenom svijetu.
“Prije nego počnemo alarmirati sve govoreći: Pijete previše plastike i zato vaša plodnost opada, mislim da trebamo biti malo oprezniji’, rekao je.
“Ima li mikroplastika ulogu toksina iz okoliša? Sto posto se slažem. Ali igra li ulogu ulaskom u testise i blokiranjem proizvodnje spermija? To ne znam”, dodao je.
Zagađivači okoliša, uključujući mikroplastiku, jedan su od razloga za pad plodnosti. Zanimljivo je da muškarci stariji od 55 godina u novoj studiji nisu imali toliko mikroplastike u tijelu kao oni mlađi. Čak i spremnici za hranu koji danas izgledaju ‘zelenije’, poput kartonskih kutija, često su napravljeni s posebnim plastičnim premazom iznutra da tekućina ne bi curila.
Woodruff kaže da su izbjegavanje plastičnih boca, pranje ruku prije jela i ostavljanje cipela pred vratima dobri trikovi za smanjenje izloženosti opasnoj mikroplastici. Koristite i stavljajte hranu na keramički ili stakleni tanjur ili zdjelu kada god možete, a ne na plastični tanjur i zdjelu, prenosi Slobodna Dalmacija.
