Znanstvenik Ross Fellowes tvrdi da je razotkrio uzrok ‘faraonove kletve‘ za koju se vjeruje da je ubila više od 20 ljudi koji su otvorili grobnicu kralja Tutankamona 1922. godine, piše Daily Mail.
U drevnom egipatskom natpisu prijeti se smrću od bolesti koju nijedan liječnik ne može dijagnosticirati svakome tko uznemiri kraljevske mumificirane ostatke, ali Fellowes sugerira da iza niza smrti postoji posve objašnjivi biološki razlog. Studija je naime utvrdila da je uzrok silnih smrti bilo trovanje radijacijom od prirodnih elemenata koji sadrže uranij i toksični otpad koji je namjerno stavljen u zapečaćeni trezor. Izloženost tvarima mogla je dovesti do određenih vrsta karcinoma, poput onog koji je oduzeo život arheologu Howardu Carteru prvoj osobi koja je ušla u Tutankamonovu grobnicu prije više od 100 godina.
Teorija učinkovito, kako ističe Daily Mail, dokazuje da je grobnica doista bila ‘prokleta‘, iako na namjeran, biološki način, a ne na nadnaravan kako su sugerirali neki stari egiptolozi. Carter je umro 1939. vjerojatno od srčanog udara nakon duge borbe s Hodgkinovim limfomom koji utječe na imunološki sustav tijela koji se bori protiv bakterija, a radijacijsko trovanje smatra se, jedan je od uzrok tog raka. Lord Carnarvon, jedan od ljudi koji su također hodali kroz grobnicu, umro je od trovanja krvi pet mjeseci nakon otkrića. Prvo su ga izboli komarci, a onda kada se još porezao na tom mjestu žiletom, uslijedilo je trovanje krvi.
Ubrzo nakon što je grobnica otvorena, došlo je do kratkog nestanka struje i sva svjetla u cijelom Kairu su se ugasila. Carnarvonov sin također je izvijestio da je njegov pas zavijao i iznenada pao mrtav. Ostali ljudi koji su sudjelovali u iskapanju umrli su od niza bolesti; asfiksije, moždanog udara, dijabetesa, zatajenja srca, upale pluća, trovanja, malarije i izloženosti rendgenskim zrakama. Svi su umrli u svojim 50-ima. Britanski egiptolog Arthur Weigall koji je također nazočio otvaranju grobnice te je bio optužen za poticanje ‘mita’ o prokletstvu umro je od raka u 54. godini života. Međutim, natpisi pronađeni u drugim grobovima diljem Egipta sugeriraju da se već tada znalo za te otrovne elemente.
Studija, objavljena u Journal of Scientific Exploration, objašnjava da su visoke razine radijacije također dokumentirane u ruševinama grobnica Starog kraljevstva, na dvije lokacije u Gizi i u nekoliko podzemnih grobnica u Saqqari. Isti zaključak vrijedi i za Ozirisovu grobnicu u Gizi. Fellowes je primijetio da je “intenzivna radioaktivnost povezana s dvije kamene škrinje, posebno njihova unutrašnjost”. Profesor Robert Temple primijetio je da su škrinje napravljene od bazalta, utvrdivši da su one ‘bile točkasti izvor zračenja, za razliku od općih tragova prirodnih razina radona iz okolne vapnenačke podloge”. Druge su studije izravno mjerile plin radon na raznim mjestima u grobnicama u Saqqari. Plin radon je nusprodukt raspada uranija. Ambijentalne koncentracije radona identificirane su na šest lokacija u ruševinama Sakare. Tisuće posuda iskopanih ispod Stepenaste piramide 1960-ih sadržavale su do 200 tona neidentificiranih tvari koje tek treba identificirati, što sugerira da su toksini bili zakopani s mumificiranim ostacima.
“Prijavljena jaka radijacija (poput radona) u ruševinama grobnica što se ne baš čvrsto pripisuje prirodnoj pozadini matične stijene. Međutim, razine su neuobičajeno visoke i lokalizirane, što nije u skladu sa karakteristikama vapnenačke podloge, već implicira neki drugi neprirodni izvor”, rekao je Fellowes. Carterova grupa pronašla je stepenice koje su vodile do Tutankamonove grobnice 4. studenog 1922. i provela nekoliko mjeseci katalogizirajući predvorje. Tim je otvorio grobnu komoru i otkrio sarkofag u veljači sljedeće godine. Grobnica se smatra jednom od najraskošnijih otkrivenih u povijesti, ispunjena dragocjenim predmetima koji su pomogli mladom faraonu na njegovom putovanju u zagrobni život. Riznica grobnih predmeta uključivala je 5000 predmeta uključujući pogrebne cipele od punog zlata, kipove, igre i čudne životinje.
Mala veličina Tutankamonove grobne komore, s obzirom na njegov položaj u egipatskoj povijesti, godinama je zbunjivala stručnjake. Carteru i njegovom timu trebalo je 10 godina da ‘očiste‘ grobnicu od blaga. Dječak kralj bio je egipatski faraon iz 18. dinastije, a vladao je između 1332. godine i 1323. godine prije Krista. Bio je Eknatonov sin i preuzeo je prijestolje u dobi od devet ili deset godina. Kad je postao kralj, oženio se svojom polusestrom Ankhesenpaaten. Umro je u dobi od oko 18 godina, a uzrok smrti nije poznat. Mladi kralj je, međutim, imao niz zdravstvenih problema jer su mu roditelji bili brat i sestra. Rekonstrukcija njegova lica i tijela pokazala je svijetu uvid u to od kakvih je bolesti mogao patiti. Imao je vrlo izbačene prednje zube, skvrčeno stopalo i ‘djevojačke‘ bokove, prema najdetaljnijem pregledu ostataka staroegipatskog faraona ikada. Oslanjao se na štapove za hodanje tijekom svoje vladavine u 14. stoljeću prije Krista, tvrde istraživači.
Virtualna autopsija, sastavljena od više od 2000 računalnih skeniranja, provedena je u kombinaciji s genetskom analizom Tutankamonove obitelji, koja podupire dokaze da su njegovi roditelji bili brat i sestra. Znanstvenici vjeruju da je zbog toga imao fizička oštećenja izazvana hormonalnom neravnotežom. Različiti mitovi sugeriraju da je ubijen ili da je sudjelovao u sudaru kočije nakon što su pronađeni prijelomi na njegovoj lubanji i drugim dijelovima kostura. No nedavno su znanstvenici sugerirali da je faraon možda ipak umro od nasljedne bolesti.
