Jedna tvrtka u Bosni i Hercegovini podnijela je čak 365 žalbi u procesima javnih nabavki tijekom jedne godine. To je prosječno jedna žalba dnevno. Druga tvrtka podnijela je 239 žalbi, dok je treća podnijela 226.

Osobe uključene u ovu praksu nazivaju se “profesionalnim žaliteljima”, čiji motivi variraju od iznude, reketarenja, ometanja projekata do naplate pravnih troškova.

Prema Damjanu Ožegoviću iz Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini, pojava tzv. “profesionalnih žalitelja” nije nova; međutim, intenzivirane su aktivnosti Agencije za javne nabavke i drugih javnih i nevladinih organizacija u identificiranju i otkrivanju ovih “profesionalnih žalitelja” i njihovih aktivnosti.

“Bez stvarne namjere za sudjelovanje na natječajima, ponuditelji dobivaju dokumentaciju za natječaj, identificiraju nepravilnosti i podnose žalbe najčešće vođeni dvama motivima. Prvi je da to rade zajedno sa zastupnicima, odnosno odvjetnicima, pokušavajući prikupiti troškove zastupanja ili troškove pisanja žalbe putem odvjetničkih naknada. Drugi je da, povremeno i manje često, traže drugu korist, ucjenjujući ugovorni organ kao i druge zainteresirane ponuditelje, produžavajući natječaj neodređeno dok ne ostvare neku korist”, istaknuo je Ožegović za Avaz.

Dodao je da se ovaj problem ne može lako riješiti, barem ne bez usklađenog djelovanja svih relevantnih dionika, prvenstveno tijela za provedbu zakona.

“Veće tvrtke smatraju da im se to ne isplati. Međutim, manjim tvrtkama se isplati. Žalbe tvrtkama ne troše puno vremena i resursa, ali zauzvrat mogu dobiti naknadu koja nije značajna, kreće se od 200 do 300 KM po postupku, što se često dijeli s odvjetnikom. Ali ako uspiju prikupiti pet takvih naknada mjesečno, to iznosi pristojnu plaću. Nije da se manjim ponuditeljima ne isplati”, rekao je Ožegović.

“Međutim, lako je prepoznati ‘profesionalne žalitelje’ jer se žale na sve i svašta. Imate primjere tvrtki za prijevoz koje se žale na natječaje za nabavku, recimo, restoranskih usluga, nabavku olovaka i slično. Jasno je da oni nemaju stvarnu namjeru sudjelovati i biti potencijalno odabrani kao ponuditelji”, istaknuo je Ožegović.

Jedna tvrtka u Bosni i Hercegovini podnijela je čak 365 žalbi u procesima javnih nabavki tijekom jedne godine. To je prosječno jedna žalba dnevno. Druga tvrtka podnijela je 239 žalbi, dok je treća podnijela 226.

Osobe uključene u ovu praksu nazivaju se “profesionalnim žaliteljima”, čiji motivi variraju od iznude, reketarenja, ometanja projekata do naplate pravnih troškova.

Prema Damjanu Ožegoviću iz Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini, pojava tzv. “profesionalnih žalitelja” nije nova; međutim, intenzivirane su aktivnosti Agencije za javne nabavke i drugih javnih i nevladinih organizacija u identificiranju i otkrivanju ovih “profesionalnih žalitelja” i njihovih aktivnosti.

“Bez stvarne namjere za sudjelovanje na natječajima, ponuditelji dobivaju dokumentaciju za natječaj, identificiraju nepravilnosti i podnose žalbe najčešće vođeni dvama motivima. Prvi je da to rade zajedno sa zastupnicima, odnosno odvjetnicima, pokušavajući prikupiti troškove zastupanja ili troškove pisanja žalbe putem odvjetničkih naknada. Drugi je da, povremeno i manje često, traže drugu korist, ucjenjujući ugovorni organ kao i druge zainteresirane ponuditelje, produžavajući natječaj neodređeno dok ne ostvare neku korist”, istaknuo je Ožegović za Avaz.

Dodao je da se ovaj problem ne može lako riješiti, barem ne bez usklađenog djelovanja svih relevantnih dionika, prvenstveno tijela za provedbu zakona.

“Veće tvrtke smatraju da im se to ne isplati. Međutim, manjim tvrtkama se isplati. Žalbe tvrtkama ne troše puno vremena i resursa, ali zauzvrat mogu dobiti naknadu koja nije značajna, kreće se od 200 do 300 KM po postupku, što se često dijeli s odvjetnikom. Ali ako uspiju prikupiti pet takvih naknada mjesečno, to iznosi pristojnu plaću. Nije da se manjim ponuditeljima ne isplati”, rekao je Ožegović.

“Međutim, lako je prepoznati ‘profesionalne žalitelje’ jer se žale na sve i svašta. Imate primjere tvrtki za prijevoz koje se žale na natječaje za nabavku, recimo, restoranskih usluga, nabavku olovaka i slično. Jasno je da oni nemaju stvarnu namjeru sudjelovati i biti potencijalno odabrani kao ponuditelji”, istaknuo je Ožegović.