Portal Politico objavio je vijest da su se slučajevi hripavca posljednjih mjeseci širili Europom. Navode kako je došlo do naglog porasta u Češkoj, Danskoj, Belgiji, Španjolskoj i Velikoj Britaniji. Međutim, ističu da je Hrvatska trenutačno europsko žarište bolesti. Spominju da je prijavljeno 6.261 slučajeva u prvih dva i pol mjeseca ove godine.

Kako bi provjerili ove tvrdnje, portal net.hr kontaktirao je epidemiologa Bernarda Kaića, koji nije pročitao spomenuti članak, ali je upoznat sa situacijom hripavca u Hrvatskoj. Međutim, ističe da brojke nisu točne. “To je pogreška o kojoj smo ranije dobivali upite medija. To je ukupan broj oboljelih od početka pandemije hripavca koja je kod nas započela ljeta 2023. godine. Naše brojke već neko vrijeme padaju, epidemija hripavca kod nas je već pri kraju”, pojasnio je Kaić.

Unatoč tome, ističe kako Hrvatska i dalje ima najviše slučajeva hripavca po stanovniku među europskim zemljama zbog pandemije koja je započela prošle godine. “Postoje i druge zemlje s povećanim brojem slučajeva hripavca gdje je pandemija krenula u jesen ili ljeto 2023. Kod nas je malo više oboljelih, ali to je uvijek tako – netko mora imati najviše, a ovaj puta smo to mi”, dodaje Kaić.

Kaić navodi da su osobe u dobi od 10 do 14 godina najviše pogođene hripavcem, a zatim slijede tinejdžeri u dobi od 15 do 19 godina. “Jedan od razloga je što su to djeca koja su počela primati acelularno cjepivo. Godine 2008. prešli smo na acelularna cjepiva i prestali koristiti stara cjelostanična. Acelularna cjepiva pružaju nešto kraću zaštitu. Zaštita očito slabi nakon 5 do 10 godina”, pojašnjava Kaić.

Drugi razlog povezan je s pandemijom COVID-a. “Tijekom pandemije COVID-a, bilo je vrlo malo slučajeva hripavca, koji je inače uvijek prisutan. To nije bolest koju možemo iskorijeniti cijepljenjem, za razliku od ospica gdje cijepljenje može eliminirati bolest. Ni cijepljenje ni prethodna infekcija ne pružaju trajnu zaštitu. Mladi i djeca su se prirodno inficirali nakon što su bili cijepljeni. To je održavalo razinu kolektivnog imuniteta, što je sprječavalo broj novih slučajeva. Tijekom pandemije bilo je manje prirodnih infekcija, što je vjerojatno doprinijelo povećanju broja”, kaže Kaić.

“Ono što je svakako doprinijelo lakšem otkrivanju hripavca jest dijagnostika. Ranije je bilo teško dijagnosticirati hripavac. Bakterija se mora uzgajati na posebnim podlogama koje ne koriste svi mikrobiološki laboratoriji. Zbog toga je ranije manje dijagnosticiran. Sada je uveden PCR test koji je brz i jednostavan, vrlo osjetljiv i otkriva sve što se inače ne bi otkrilo starim metodama”, zaključuje Kaić.

Portal Politico objavio je vijest da su se slučajevi hripavca posljednjih mjeseci širili Europom. Navode kako je došlo do naglog porasta u Češkoj, Danskoj, Belgiji, Španjolskoj i Velikoj Britaniji. Međutim, ističu da je Hrvatska trenutačno europsko žarište bolesti. Spominju da je prijavljeno 6.261 slučajeva u prvih dva i pol mjeseca ove godine.

Kako bi provjerili ove tvrdnje, portal net.hr kontaktirao je epidemiologa Bernarda Kaića, koji nije pročitao spomenuti članak, ali je upoznat sa situacijom hripavca u Hrvatskoj. Međutim, ističe da brojke nisu točne. “To je pogreška o kojoj smo ranije dobivali upite medija. To je ukupan broj oboljelih od početka pandemije hripavca koja je kod nas započela ljeta 2023. godine. Naše brojke već neko vrijeme padaju, epidemija hripavca kod nas je već pri kraju”, pojasnio je Kaić.

Unatoč tome, ističe kako Hrvatska i dalje ima najviše slučajeva hripavca po stanovniku među europskim zemljama zbog pandemije koja je započela prošle godine. “Postoje i druge zemlje s povećanim brojem slučajeva hripavca gdje je pandemija krenula u jesen ili ljeto 2023. Kod nas je malo više oboljelih, ali to je uvijek tako – netko mora imati najviše, a ovaj puta smo to mi”, dodaje Kaić.

Kaić navodi da su osobe u dobi od 10 do 14 godina najviše pogođene hripavcem, a zatim slijede tinejdžeri u dobi od 15 do 19 godina. “Jedan od razloga je što su to djeca koja su počela primati acelularno cjepivo. Godine 2008. prešli smo na acelularna cjepiva i prestali koristiti stara cjelostanična. Acelularna cjepiva pružaju nešto kraću zaštitu. Zaštita očito slabi nakon 5 do 10 godina”, pojašnjava Kaić.

Drugi razlog povezan je s pandemijom COVID-a. “Tijekom pandemije COVID-a, bilo je vrlo malo slučajeva hripavca, koji je inače uvijek prisutan. To nije bolest koju možemo iskorijeniti cijepljenjem, za razliku od ospica gdje cijepljenje može eliminirati bolest. Ni cijepljenje ni prethodna infekcija ne pružaju trajnu zaštitu. Mladi i djeca su se prirodno inficirali nakon što su bili cijepljeni. To je održavalo razinu kolektivnog imuniteta, što je sprječavalo broj novih slučajeva. Tijekom pandemije bilo je manje prirodnih infekcija, što je vjerojatno doprinijelo povećanju broja”, kaže Kaić.

“Ono što je svakako doprinijelo lakšem otkrivanju hripavca jest dijagnostika. Ranije je bilo teško dijagnosticirati hripavac. Bakterija se mora uzgajati na posebnim podlogama koje ne koriste svi mikrobiološki laboratoriji. Zbog toga je ranije manje dijagnosticiran. Sada je uveden PCR test koji je brz i jednostavan, vrlo osjetljiv i otkriva sve što se inače ne bi otkrilo starim metodama”, zaključuje Kaić.