Prije godinu dana, odlučni predsjednik Volodimir Zelenski otputovao je izravno s bojnog polja kod Bakhmuta kako bi se obratio američkom Kongresu i sastao se s predsjednikom Joeom Bidenom. Slavili su ga kao heroja; Odlučnost Ukrajine da se odupre ruskoj agresiji naišla je na snažnu dvostranačku podršku u Washingtonu. Godinu dana kasnije, izgledi su mnogo sumorniji. Dugo očekivana ukrajinska ofanziva na jugu postigla je slab napredak. Čini se da je Rusija za sada prebrodila međunarodne sankcije i svoju ekonomiju pretvorila u ratni stroj.

Kako navodi CNN, ruski način ratovanja, koji apsorbira užasne gubitke ljudi i materijala, ali baca još više njih u borbu, otupio je taktičku i tehnološku prednost ukrajinske vojske, kao što je njen najviši general priznao u iskrenom eseju prošlog mjeseca.

Čini se da je raspoloženje u Moskvi odlučno: ciljevi “specijalne vojne operacije” će biti postignuti, a borbe će se nastaviti dok se ne ostvare.

Kako duga linija fronta postaje sve više utvrđena, Kremlj osjeća sve veći skepticizam među zapadnim pristalicama Kijeva da Ukrajina može povratiti 17% svoje teritorije koju još uvijek zauzimaju ruske snage.

Ruski predsjednik Vladimir Putin uživa u mnogo više stranački podjeljenoj atmosferi u Washingtonu, gdje mnogi u Republikanskoj stranci dovode u pitanje svrhu slanja pomoći Ukrajini u vrijednosti od 61 milijardu dolara, kako je tražila Bidenova administracija, ocjenjujući da će time postići malo na bojnom polju.

Na svojoj prvoj konferenciji za novinare na kraju godine od početka sukoba, Putin se rugao: “Ukrajina danas gotovo ništa ne proizvodi, sve dolazi sa Zapada, ali besplatnih stvari će jednog dana nestati, a čini se da već jeste”.

Istovremeno, mađarski premijer Viktor Orban blokirao je paket financijske pomoći EU Ukrajini od 55 milijardi dolara, što je navelo jednog njemačkog političara da kaže da je to kao da sam Putin sjedi za stolom.

To ugrožava državnu potrošnju na sve, od plaća do bolnica.

Zelenski, koji je po vlastitom nedavnom priznanju umoran, ima sve teži posao kao glavni predstavnik Ukrajine, a događaji na Bliskom istoku odvlače pažnju s njegove zemlje kao međunarodna kriza broj jedan.

Na prvu godišnjicu invazije, predvidio je: “2023. će biti godina naše pobjede!” Međutim, malo je vjerovatno da će dati istu optimističnu prognozu za iduću godinu.

Kako se prosinac bližio kraju, Ukrajina je pretrpjela najveći ruski zračni napad od početka invazije. Rusija je danas ispalila 158 bespilotnih letjelica i projektila, uključujući hipersonične Kinžale, na mete širom Ukrajine, ubivši najmanje 18 ljudi i ranivši više desetina. Zelenski je rekao da je Rusija u napadima koristila “skoro sve vrste oružja u svom arsenalu”.

Rusija nije bez vlastitih ranjivosti, ali one su dugoročne. Konflikt je pogoršao njegovu demografsku krizu kroz emigraciju i gubitke na bojnom polju. Skoro 750.000 ljudi napustilo je Rusiju 2022. godine; analitičari očekuju da će ove godine još veći broj otići.

Nedostatak radne snage ptiče rastuće plaće, a time i inflaciju. Izbjegavanje sankcija i održavanje industrijske proizvodnje ima svoju cijenu, pri čemu je veći dio te proizvodnje sada posvećen nadoknadi zapanjujućih gubitaka na bojnom polju i proračunskog deficita koji u skladu s tim drastično raste.

Dugoročne prognoze za rusku ekonomiju su sumorne – a to bi moglo biti Putinovo najosnovnije naslijeđe.

Međutim, kratkoročno se čini da je Putin “nedostižan”. Reizbor u ožujku je formalnost (što je Kremlj već priznao, kako piše CNN), za razliku od SAD, gdje bi godina kampanje mogla završiti pripremama Donalda Trumpa za drugi mandat.

“To je noćna mora Kijeva i san Moskve”, piše CNN.

Duboko stranački podijeljeno raspoloženje u Kongresu poništilo je zahtjev Bidenove administracije za dalju pomoć Kijevu. Trenutno dodijeljena sredstva za vojnu opremu su skoro iscrpljena. Jedan demokratski senator, Chris Murphy, oštro je rekao: “Skoro ćemo napustiti Ukrajinu“.

Mantra u zapadnim prestonicama o podršci Ukrajini je “koliko god je potrebno”. Ali, stojeći uz Zelenskog ovog mjeseca, Biden je rekao da će SAD podržavati Ukrajinu “dok god budemo mogli”.

Dugo očekivana ukrajinska kontraofanziva pokrenuta u lipnju imala je za cilj da pokaže superiornost NATO-ove strategije kombiniranog ratovanja, ubačene u novoformirane ukrajinske brigade koje su obučavane na blatnjavim poljima u Njemačkoj. Ali to je bilo strano ukrajinskoj vojnoj kulturi i nije pratilo vojnu superiornost na nebu.

Ono što je trebalo da bude juriš na jug do Crnog mora postalo je teško napredovanje kroz močvarno blato u gustim minskim poljima, s tim što su zapadne tenkove iz zraka uništili ruski dronovi i avijacija.

Ukrajinske jedinice zauzele su najviše 200 kvadratnih kilometara teritorije tijekom šest meseci. Ciljevi dostizanja obale, Krima i razdvajanja ruskih snaga na jugu ostali su daleki san.

Sa zamrznutim linijama fronta, kijevske obavještajne agencije su se okrenule spektakularnijim napadima: potopile su ruski desantni brod na Krimu ovoga tjedna, pa čak i sabotirali željezničke linije do ruskog Dalekog istoka. Uspjeh u Crnom moru omogućio je relativno siguran prolaz trgovačkim brodovima, unatoč tome što je Moskva odustala od dogovora koji su posredovali UN prošlog ljeta.

Međutim, unatoč njihovoj smjelosti, takve operacije neće promijeniti temeljnu ravnotežu sukoba.

Zalužni je to otvoreno rekao: “Razina našeg tehnološkog razvoja danas je dovela i nas i naše neprijatelje do ošamućenosti”. Upotreba osmatračkih i udarnih bespilotnih letjelica lišava obje strane elementa iznenađenja unutar granica bojnog polja.

“Jednostavna činjenica je da mi vidimo sve što neprijatelj radi, a oni vide sve što mi radimo”, rekao je.

Međutim, ogromne rezerve Rusa u ljudstvu (ministar obrane Sergej Šojgu se hvalio da bi mogao da pozove 25 milijuna ljudi ako bude potrebno) znače da oni mogu da nastaviti udarati manju ukrajinsku vojsku, ostvarujući sve veće dobitke uz ogromnu cijenu.

Tako je bilo i oko Bakhmuta prošle zime, a možda će se isto odnositi i na razoreni grad Avdiivka u Donjecku u idućih nekoliko tjedana, piše CNN.

Broj vojnih regruta u Ukrajini znatno se smanjio; gubici na bojnom polju lišili su vojsku desetine tisuća iskusnih vojnika i časnika srednjeg ranga. “Prije ili kasnije ćemo otkriti da jednostavno nemamo dovoljno ljudi za borbu”, rekao je Zalužni za Economist u studenom.

Dolazak borbenih zrakoplova F-16 na proljeće će nesumnjivo pomoći ukrajinskim zračnim snagama da izazovu ruske borbene zrakoplove i podržat će svoje kopnene snage, ali oni neće biti presudni čimbenik. “Osnovna obuka je jedna stvar; leteći u zube ruskoj protuzračnoj obrani druga”, piše CNN.

Isto bi važilo čak i kada bi SAD pristale da Ukrajini isporuče taktičke raketne sustave većeg dometa (ATACMS).

U svakom slučaju, paraliza oko financiranja blokirala je dovod američkog oružja i Europa nema kapacitet da popuni prazninu.

Neki vodeći analitičari zaključuju da je vrijeme za ponovnu procjenu.

“Ukrajina i Zapad su na neodrživoj putanji, koju karakterizira očit nesklad između ciljeva i raspoloživih sredstava”, pišu Richard Haass i Charles Kupchan za Foreign Affairs.

Cilj Ukrajine da povrati svu svoju teritoriju je “van dosega”, napisali su oni otvoreno. “To gdje gdje se nalazimo u najboljem slučaju izgleda kao skup zastoj”.

Oni preporučuju da Ukrajina pređe u obrambeni položaj 2024. kako bi zaustavila gubitke, što bi “učvrstilo zapadnu podršku pokazujuči da Kijev ima izvodljivu strategiju usmjerenu na ostvarive ciljeve“.

Ruskoj vojsci, koja se uglavnom pokazala nesposobnom u ofanzivnim operacijama, time bi bilo još teže da zauzme teritoriju.

Drugi smatraju da bi takav pomak u suštini nagradio agresiju, omogućavajući Rusiji da zastane i pregrupira se, sa potencijalno opasnim posljedicama za druge u ruskom bliskom inostranstvu. To bi također poslalo pogrešnu poruku o posvećenosti SAD drugim saveznicima, kao što je Tajvan.

Biden je tijekom posjete Zelenskog rekao da “Putin računa na to da Sjedinjene Države ne isporučuju za Ukrajinu”, te je podcrtao: “Moramo, moramo, moramo dokazati da nije u pravu”.

“Ukrajina bi bila mudra da posveti pristigle resurse svojoj dugoročnoj sigurnosti i prosperitetu umjesto da ih troši na bojno polje za malu dobit“, pišu Haass i Kupchan.

Svakako postoje znaci napetosti u ukrajinskom društvu jer se sukob bliži drugoj godišnjici i ekonomija se bori da ponovo počne rasti, nakon što se smanjila za jednu trećinu. Što duže nekoliko milijuna Ukrajinaca živi na drugim mjestima u Europi, manja je vjerovatnoća da će se vratiti.

Za sada Zelenski i njegov najuži krug ne pokazuju znake kompromisa. Zelenski neće podržati primirje ili pregovore. “Za nas bi to značilo ostaviti ovu ranu otvorenom za buduće generacije”, rekao je za TIME u studenom.

Umjesto toga, osim malo vjerovatnog kolapsa morala na obje strane, isti gradovi i sela uništeni u posljednje dvije godine i dalje će se boriti u idućoj. Ukrajina će imati sredstva da preživi, ali ne i da pobijedi, piše CNN.

Prije godinu dana, odlučni predsjednik Volodimir Zelenski otputovao je izravno s bojnog polja kod Bakhmuta kako bi se obratio američkom Kongresu i sastao se s predsjednikom Joeom Bidenom. Slavili su ga kao heroja; Odlučnost Ukrajine da se odupre ruskoj agresiji naišla je na snažnu dvostranačku podršku u Washingtonu. Godinu dana kasnije, izgledi su mnogo sumorniji. Dugo očekivana ukrajinska ofanziva na jugu postigla je slab napredak. Čini se da je Rusija za sada prebrodila međunarodne sankcije i svoju ekonomiju pretvorila u ratni stroj.

Kako navodi CNN, ruski način ratovanja, koji apsorbira užasne gubitke ljudi i materijala, ali baca još više njih u borbu, otupio je taktičku i tehnološku prednost ukrajinske vojske, kao što je njen najviši general priznao u iskrenom eseju prošlog mjeseca.

Čini se da je raspoloženje u Moskvi odlučno: ciljevi “specijalne vojne operacije” će biti postignuti, a borbe će se nastaviti dok se ne ostvare.

Kako duga linija fronta postaje sve više utvrđena, Kremlj osjeća sve veći skepticizam među zapadnim pristalicama Kijeva da Ukrajina može povratiti 17% svoje teritorije koju još uvijek zauzimaju ruske snage.

Ruski predsjednik Vladimir Putin uživa u mnogo više stranački podjeljenoj atmosferi u Washingtonu, gdje mnogi u Republikanskoj stranci dovode u pitanje svrhu slanja pomoći Ukrajini u vrijednosti od 61 milijardu dolara, kako je tražila Bidenova administracija, ocjenjujući da će time postići malo na bojnom polju.

Na svojoj prvoj konferenciji za novinare na kraju godine od početka sukoba, Putin se rugao: “Ukrajina danas gotovo ništa ne proizvodi, sve dolazi sa Zapada, ali besplatnih stvari će jednog dana nestati, a čini se da već jeste”.

Istovremeno, mađarski premijer Viktor Orban blokirao je paket financijske pomoći EU Ukrajini od 55 milijardi dolara, što je navelo jednog njemačkog političara da kaže da je to kao da sam Putin sjedi za stolom.

To ugrožava državnu potrošnju na sve, od plaća do bolnica.

Zelenski, koji je po vlastitom nedavnom priznanju umoran, ima sve teži posao kao glavni predstavnik Ukrajine, a događaji na Bliskom istoku odvlače pažnju s njegove zemlje kao međunarodna kriza broj jedan.

Na prvu godišnjicu invazije, predvidio je: “2023. će biti godina naše pobjede!” Međutim, malo je vjerovatno da će dati istu optimističnu prognozu za iduću godinu.

Kako se prosinac bližio kraju, Ukrajina je pretrpjela najveći ruski zračni napad od početka invazije. Rusija je danas ispalila 158 bespilotnih letjelica i projektila, uključujući hipersonične Kinžale, na mete širom Ukrajine, ubivši najmanje 18 ljudi i ranivši više desetina. Zelenski je rekao da je Rusija u napadima koristila “skoro sve vrste oružja u svom arsenalu”.

Rusija nije bez vlastitih ranjivosti, ali one su dugoročne. Konflikt je pogoršao njegovu demografsku krizu kroz emigraciju i gubitke na bojnom polju. Skoro 750.000 ljudi napustilo je Rusiju 2022. godine; analitičari očekuju da će ove godine još veći broj otići.

Nedostatak radne snage ptiče rastuće plaće, a time i inflaciju. Izbjegavanje sankcija i održavanje industrijske proizvodnje ima svoju cijenu, pri čemu je veći dio te proizvodnje sada posvećen nadoknadi zapanjujućih gubitaka na bojnom polju i proračunskog deficita koji u skladu s tim drastično raste.

Dugoročne prognoze za rusku ekonomiju su sumorne – a to bi moglo biti Putinovo najosnovnije naslijeđe.

Međutim, kratkoročno se čini da je Putin “nedostižan”. Reizbor u ožujku je formalnost (što je Kremlj već priznao, kako piše CNN), za razliku od SAD, gdje bi godina kampanje mogla završiti pripremama Donalda Trumpa za drugi mandat.

“To je noćna mora Kijeva i san Moskve”, piše CNN.

Duboko stranački podijeljeno raspoloženje u Kongresu poništilo je zahtjev Bidenove administracije za dalju pomoć Kijevu. Trenutno dodijeljena sredstva za vojnu opremu su skoro iscrpljena. Jedan demokratski senator, Chris Murphy, oštro je rekao: “Skoro ćemo napustiti Ukrajinu“.

Mantra u zapadnim prestonicama o podršci Ukrajini je “koliko god je potrebno”. Ali, stojeći uz Zelenskog ovog mjeseca, Biden je rekao da će SAD podržavati Ukrajinu “dok god budemo mogli”.

Dugo očekivana ukrajinska kontraofanziva pokrenuta u lipnju imala je za cilj da pokaže superiornost NATO-ove strategije kombiniranog ratovanja, ubačene u novoformirane ukrajinske brigade koje su obučavane na blatnjavim poljima u Njemačkoj. Ali to je bilo strano ukrajinskoj vojnoj kulturi i nije pratilo vojnu superiornost na nebu.

Ono što je trebalo da bude juriš na jug do Crnog mora postalo je teško napredovanje kroz močvarno blato u gustim minskim poljima, s tim što su zapadne tenkove iz zraka uništili ruski dronovi i avijacija.

Ukrajinske jedinice zauzele su najviše 200 kvadratnih kilometara teritorije tijekom šest meseci. Ciljevi dostizanja obale, Krima i razdvajanja ruskih snaga na jugu ostali su daleki san.

Sa zamrznutim linijama fronta, kijevske obavještajne agencije su se okrenule spektakularnijim napadima: potopile su ruski desantni brod na Krimu ovoga tjedna, pa čak i sabotirali željezničke linije do ruskog Dalekog istoka. Uspjeh u Crnom moru omogućio je relativno siguran prolaz trgovačkim brodovima, unatoč tome što je Moskva odustala od dogovora koji su posredovali UN prošlog ljeta.

Međutim, unatoč njihovoj smjelosti, takve operacije neće promijeniti temeljnu ravnotežu sukoba.

Zalužni je to otvoreno rekao: “Razina našeg tehnološkog razvoja danas je dovela i nas i naše neprijatelje do ošamućenosti”. Upotreba osmatračkih i udarnih bespilotnih letjelica lišava obje strane elementa iznenađenja unutar granica bojnog polja.

“Jednostavna činjenica je da mi vidimo sve što neprijatelj radi, a oni vide sve što mi radimo”, rekao je.

Međutim, ogromne rezerve Rusa u ljudstvu (ministar obrane Sergej Šojgu se hvalio da bi mogao da pozove 25 milijuna ljudi ako bude potrebno) znače da oni mogu da nastaviti udarati manju ukrajinsku vojsku, ostvarujući sve veće dobitke uz ogromnu cijenu.

Tako je bilo i oko Bakhmuta prošle zime, a možda će se isto odnositi i na razoreni grad Avdiivka u Donjecku u idućih nekoliko tjedana, piše CNN.

Broj vojnih regruta u Ukrajini znatno se smanjio; gubici na bojnom polju lišili su vojsku desetine tisuća iskusnih vojnika i časnika srednjeg ranga. “Prije ili kasnije ćemo otkriti da jednostavno nemamo dovoljno ljudi za borbu”, rekao je Zalužni za Economist u studenom.

Dolazak borbenih zrakoplova F-16 na proljeće će nesumnjivo pomoći ukrajinskim zračnim snagama da izazovu ruske borbene zrakoplove i podržat će svoje kopnene snage, ali oni neće biti presudni čimbenik. “Osnovna obuka je jedna stvar; leteći u zube ruskoj protuzračnoj obrani druga”, piše CNN.

Isto bi važilo čak i kada bi SAD pristale da Ukrajini isporuče taktičke raketne sustave većeg dometa (ATACMS).

U svakom slučaju, paraliza oko financiranja blokirala je dovod američkog oružja i Europa nema kapacitet da popuni prazninu.

Neki vodeći analitičari zaključuju da je vrijeme za ponovnu procjenu.

“Ukrajina i Zapad su na neodrživoj putanji, koju karakterizira očit nesklad između ciljeva i raspoloživih sredstava”, pišu Richard Haass i Charles Kupchan za Foreign Affairs.

Cilj Ukrajine da povrati svu svoju teritoriju je “van dosega”, napisali su oni otvoreno. “To gdje gdje se nalazimo u najboljem slučaju izgleda kao skup zastoj”.

Oni preporučuju da Ukrajina pređe u obrambeni položaj 2024. kako bi zaustavila gubitke, što bi “učvrstilo zapadnu podršku pokazujuči da Kijev ima izvodljivu strategiju usmjerenu na ostvarive ciljeve“.

Ruskoj vojsci, koja se uglavnom pokazala nesposobnom u ofanzivnim operacijama, time bi bilo još teže da zauzme teritoriju.

Drugi smatraju da bi takav pomak u suštini nagradio agresiju, omogućavajući Rusiji da zastane i pregrupira se, sa potencijalno opasnim posljedicama za druge u ruskom bliskom inostranstvu. To bi također poslalo pogrešnu poruku o posvećenosti SAD drugim saveznicima, kao što je Tajvan.

Biden je tijekom posjete Zelenskog rekao da “Putin računa na to da Sjedinjene Države ne isporučuju za Ukrajinu”, te je podcrtao: “Moramo, moramo, moramo dokazati da nije u pravu”.

“Ukrajina bi bila mudra da posveti pristigle resurse svojoj dugoročnoj sigurnosti i prosperitetu umjesto da ih troši na bojno polje za malu dobit“, pišu Haass i Kupchan.

Svakako postoje znaci napetosti u ukrajinskom društvu jer se sukob bliži drugoj godišnjici i ekonomija se bori da ponovo počne rasti, nakon što se smanjila za jednu trećinu. Što duže nekoliko milijuna Ukrajinaca živi na drugim mjestima u Europi, manja je vjerovatnoća da će se vratiti.

Za sada Zelenski i njegov najuži krug ne pokazuju znake kompromisa. Zelenski neće podržati primirje ili pregovore. “Za nas bi to značilo ostaviti ovu ranu otvorenom za buduće generacije”, rekao je za TIME u studenom.

Umjesto toga, osim malo vjerovatnog kolapsa morala na obje strane, isti gradovi i sela uništeni u posljednje dvije godine i dalje će se boriti u idućoj. Ukrajina će imati sredstva da preživi, ali ne i da pobijedi, piše CNN.