U dječjem vrtiću na Jarunu zavladala je velika tuga i šok nakon što je omiljeni odgajatelj Bojan Radašinović (48) u četvrtak preminuo na radnom mjestu. Još tog jutra šalio se i igrao s djecom, a onda je sjeo na stolicu i pokosio ga je moždani udar. Iako je hitna pomoć brzo stigla i pokušali su ga reanimirati, pomoći mu nije bilo, piše Jutarnji list.

“Djeca su mislila da se igra kad je sjeo. Kolegica ga je pitala za nešto i shvatila da ne reagira te je odmah pozvala pomoć. Svi smo neizmjerno tužni i svima će tetak Bojan jako nedostajati jer je bio divan”, rekao nam je djed jednog od dječaka iz njegove vrtićke grupe.

Radašinović, koji je bio jedan od osam muških odgajatelja u Zagrebu, jako će nedostajati svojim kolegama, djeci i njihovim roditeljima, ali i književnoj zajednici. Godine 2000. dobio nagradu Goranovo proljeće za mlade pjesnike. Objavio je tri zbirke poezije: Sprega književnosti i prljavog rublja (2000.), Ovdje ćemo uvijek biti stranci (2003.), Savršeno mjesto za život (2005.), zbirku priča Non stop (2011.) i Knjigu za djecu u vlastitoj nakladi 2017. godine. To je knjiga koja povezuje odgoj i obrazovanje s permakulturom, koju je Radašinović proučavao i po njoj živio.

“Bio je poseban, ili si ga volio jako ili nisi uopće. Ja ga jesam, uvijek mi je bilo ugodno s njim u društvu. Duhovit, ironičan, autoironičan. Živio je u skladu s prirodom, uzgajao svoj vrt, boravio vikendima u prirodi u svojoj vikendici. Bio je jedan od rijetkih muških odgojitelja. Posao koji radimo beskrajno je lijep, težak i stresan. Ostavlja posljedice na naše zdravlje, pa tako je vjerojatno i na njegovo. Biti odgojitelj nije posao, to je poziv. Radiš i kada si na godišnjem i vikendom, radiš čak i na bolovanju, smišljajući neke nove ideje. Osim nas, naš posao radi i naša obitelj, prijatelji, poznanici prikupljajući sve što nam treba, dolazeći nam u goste u vrtić, organizirajući nam razna događanja kako bi djeci bilo što zanimljivije. I upravo zbog toga, molim vas, neka nikad nitko više ne kaže da se odgojitelji u vrtiću samo igraju. Zbogom Bojane!”, napisala je na društvenoj mreži njegova kolegica na profilu Priče tete Dude.

Svestrani Radašinović je radio i kao mentor informatike u Centru za poticanje darovitosti, a svoje pjesme, priče i eseje objavljivao je u Zarezu, Vijencu, Quorumu, Poeziji, Knjigomatu, Večernjem listu, Karlovačkom tjedniku, Albumu, Trećem programu Radio Zagreba… Poezija mu je prevedena na engleski, njemački, portugalski i slovenski. Također je uvršten u nekoliko zbirki i antologija suvremenog pjesništva.

U dječjem vrtiću na Jarunu zavladala je velika tuga i šok nakon što je omiljeni odgajatelj Bojan Radašinović (48) u četvrtak preminuo na radnom mjestu. Još tog jutra šalio se i igrao s djecom, a onda je sjeo na stolicu i pokosio ga je moždani udar. Iako je hitna pomoć brzo stigla i pokušali su ga reanimirati, pomoći mu nije bilo, piše Jutarnji list.

“Djeca su mislila da se igra kad je sjeo. Kolegica ga je pitala za nešto i shvatila da ne reagira te je odmah pozvala pomoć. Svi smo neizmjerno tužni i svima će tetak Bojan jako nedostajati jer je bio divan”, rekao nam je djed jednog od dječaka iz njegove vrtićke grupe.

Radašinović, koji je bio jedan od osam muških odgajatelja u Zagrebu, jako će nedostajati svojim kolegama, djeci i njihovim roditeljima, ali i književnoj zajednici. Godine 2000. dobio nagradu Goranovo proljeće za mlade pjesnike. Objavio je tri zbirke poezije: Sprega književnosti i prljavog rublja (2000.), Ovdje ćemo uvijek biti stranci (2003.), Savršeno mjesto za život (2005.), zbirku priča Non stop (2011.) i Knjigu za djecu u vlastitoj nakladi 2017. godine. To je knjiga koja povezuje odgoj i obrazovanje s permakulturom, koju je Radašinović proučavao i po njoj živio.

“Bio je poseban, ili si ga volio jako ili nisi uopće. Ja ga jesam, uvijek mi je bilo ugodno s njim u društvu. Duhovit, ironičan, autoironičan. Živio je u skladu s prirodom, uzgajao svoj vrt, boravio vikendima u prirodi u svojoj vikendici. Bio je jedan od rijetkih muških odgojitelja. Posao koji radimo beskrajno je lijep, težak i stresan. Ostavlja posljedice na naše zdravlje, pa tako je vjerojatno i na njegovo. Biti odgojitelj nije posao, to je poziv. Radiš i kada si na godišnjem i vikendom, radiš čak i na bolovanju, smišljajući neke nove ideje. Osim nas, naš posao radi i naša obitelj, prijatelji, poznanici prikupljajući sve što nam treba, dolazeći nam u goste u vrtić, organizirajući nam razna događanja kako bi djeci bilo što zanimljivije. I upravo zbog toga, molim vas, neka nikad nitko više ne kaže da se odgojitelji u vrtiću samo igraju. Zbogom Bojane!”, napisala je na društvenoj mreži njegova kolegica na profilu Priče tete Dude.

Svestrani Radašinović je radio i kao mentor informatike u Centru za poticanje darovitosti, a svoje pjesme, priče i eseje objavljivao je u Zarezu, Vijencu, Quorumu, Poeziji, Knjigomatu, Večernjem listu, Karlovačkom tjedniku, Albumu, Trećem programu Radio Zagreba… Poezija mu je prevedena na engleski, njemački, portugalski i slovenski. Također je uvršten u nekoliko zbirki i antologija suvremenog pjesništva.