Umjesto da je bace kao biološki otpad, neke uljare u Istri koštice masline prodaju za grijanje. U Hrvatskoj se godišnje ubere i preradi na tisuće tona maslina u kvalitetno maslinovo ulje, dok se nusproizvod komina s košticama odlaže na deponije ili odbacuje negdje u prirodu.

Cijena im je oko 30 centi (2,26 kuna). Za jednu kuću od 200 četvornih metara potrebno je oko pet tona, za što bi trebalo izdvojiti 1500 eura, što je ušteda od desetak tisuća kuna u odnosu na loženje peleta.

– Oni koji već imaju peći na pelete mogu ložiti koštice bez ikakvih značajnijih modifikacija ložišta. Jednostavno, pelete zamijene suhim košticama masline. Ali ipak moraju paziti, jer koštice oslobađaju puno veću energetsku vrijednost pa se ložište može rastaliti ako ih se ubaci previše – kaže nam Karmino Beletić, maslinar i uljar iz Istre koji već naveliko prerađuje koštice maslina i od njih pravi vrijedan energent.

U njegovoj uljari u Novigradu nema otpada niti nusproizvoda. Posebni strojevi odvajaju koštice, koje se suše i već nakon nekoliko dana mogu se ložiti. Od ostataka komine proizvode ekološko gnojivo te tako maslini vraćaju ono što im je kroz svoj plod dala. A planiraju i proizvodnju peleta od grana masline koje zaostaju nakon rezidbe.

– Na 100 kilograma prerađenih maslina imamo 30 kilograma koštica, ovisno o stanju masline, sorti i kvaliteti ploda te je li veća ili manja. Svakako, u sezoni berbe i prerade maslina mjesečno proizvede 200 tona koštica i sve se proda. Ljudi se zapisuju unaprijed. U početku su bili malo nepovjerljivi, ali s obzirom na poskupljenje energenata, mnogi su se odlučili za koštice masline – govori Karmino.

Za razliku od svojih dalmatinskih kolega, istarski maslinari i uljari daleko su dogurali u iskorištavanju komine masline koja nastaje prilikom prerade u uljarama. I Andrej Đurić, vlasnik uljare “Baiocco” iz Galižane, nema otpadaka. Investirao je u poseban stroj koji odvaja koštice masline, koje se zatim suše i pripremaju za loženje. Sve što proizvede odmah i proda, jer su jeftinije od peleta, a imaju istu funkciju kao i peleti.

Uz proizvodnju ulja, Istrijani su okrenuli i proizvodnju maslinovih koštica za ogrjev, dok Dalmatincima koštice maslina ne služe ničemu.

Povećanjem površina pod maslinama i vinovom lozom povećava se i količina ostataka nakon rezidbe i prerade, ali zasad ti ostaci još uvijek nisu iskorišteni, a mogli bi biti. Prema statističkim podacima, u Hrvatskoj je prošle godine proizvedeno 23 tisuća tona ploda maslina, od čega je kao nusproizvod mljevenja zaostalo najmanje 5000 tona koštica.

Maslinove koštice bi tako uz malo truda i inovacije mogle biti zamjena za skupa drva i pelete. U Dalmaciji nema plina, ali zato ima koštica maslina koje bi ga mogle zamijeniti. Kada će se to dogoditi, teško je prognozirati. Dok se netko ne dosjeti iskoristiti takvu mogućnost koja mu je nadohvat ruke, komina i koštice masline odlagat će se na smetištima i deponijima kao biološki otpad, često i nekontrolirano u prirodi, gdje će godinama kasnije zagađivati tlo. 

Umjesto da je bace kao biološki otpad, neke uljare u Istri koštice masline prodaju za grijanje. U Hrvatskoj se godišnje ubere i preradi na tisuće tona maslina u kvalitetno maslinovo ulje, dok se nusproizvod komina s košticama odlaže na deponije ili odbacuje negdje u prirodu.

Cijena im je oko 30 centi (2,26 kuna). Za jednu kuću od 200 četvornih metara potrebno je oko pet tona, za što bi trebalo izdvojiti 1500 eura, što je ušteda od desetak tisuća kuna u odnosu na loženje peleta.

– Oni koji već imaju peći na pelete mogu ložiti koštice bez ikakvih značajnijih modifikacija ložišta. Jednostavno, pelete zamijene suhim košticama masline. Ali ipak moraju paziti, jer koštice oslobađaju puno veću energetsku vrijednost pa se ložište može rastaliti ako ih se ubaci previše – kaže nam Karmino Beletić, maslinar i uljar iz Istre koji već naveliko prerađuje koštice maslina i od njih pravi vrijedan energent.

U njegovoj uljari u Novigradu nema otpada niti nusproizvoda. Posebni strojevi odvajaju koštice, koje se suše i već nakon nekoliko dana mogu se ložiti. Od ostataka komine proizvode ekološko gnojivo te tako maslini vraćaju ono što im je kroz svoj plod dala. A planiraju i proizvodnju peleta od grana masline koje zaostaju nakon rezidbe.

– Na 100 kilograma prerađenih maslina imamo 30 kilograma koštica, ovisno o stanju masline, sorti i kvaliteti ploda te je li veća ili manja. Svakako, u sezoni berbe i prerade maslina mjesečno proizvede 200 tona koštica i sve se proda. Ljudi se zapisuju unaprijed. U početku su bili malo nepovjerljivi, ali s obzirom na poskupljenje energenata, mnogi su se odlučili za koštice masline – govori Karmino.

Za razliku od svojih dalmatinskih kolega, istarski maslinari i uljari daleko su dogurali u iskorištavanju komine masline koja nastaje prilikom prerade u uljarama. I Andrej Đurić, vlasnik uljare “Baiocco” iz Galižane, nema otpadaka. Investirao je u poseban stroj koji odvaja koštice masline, koje se zatim suše i pripremaju za loženje. Sve što proizvede odmah i proda, jer su jeftinije od peleta, a imaju istu funkciju kao i peleti.

Uz proizvodnju ulja, Istrijani su okrenuli i proizvodnju maslinovih koštica za ogrjev, dok Dalmatincima koštice maslina ne služe ničemu.

Povećanjem površina pod maslinama i vinovom lozom povećava se i količina ostataka nakon rezidbe i prerade, ali zasad ti ostaci još uvijek nisu iskorišteni, a mogli bi biti. Prema statističkim podacima, u Hrvatskoj je prošle godine proizvedeno 23 tisuća tona ploda maslina, od čega je kao nusproizvod mljevenja zaostalo najmanje 5000 tona koštica.

Maslinove koštice bi tako uz malo truda i inovacije mogle biti zamjena za skupa drva i pelete. U Dalmaciji nema plina, ali zato ima koštica maslina koje bi ga mogle zamijeniti. Kada će se to dogoditi, teško je prognozirati. Dok se netko ne dosjeti iskoristiti takvu mogućnost koja mu je nadohvat ruke, komina i koštice masline odlagat će se na smetištima i deponijima kao biološki otpad, često i nekontrolirano u prirodi, gdje će godinama kasnije zagađivati tlo.