Nevjerojatne fotografije poskoka kako se sunčaju na kamenici ili plitvini nedaleko od zaselka Rake, smještenog na pola puta između Zagvozda i Krstatica, odmah su izazvale pozornost javnosti.

Svojim objektivom “ulovio” ih je Ivica Buljubašić, strastveni lovac i dugogodišnji član Lovačke udruge “Zec” iz Zagvozda, koji tvrdi da takvo što nikad nije vidio u životu, posebice u ovom dijelu godine.. Osim triju kolosalnih otrovnica na kamenici, isto toliko ih je bilo na obližnjem drveću.

Naš sugovornik smatra da se radi o “strateškom raspoređivanju” zmija s ciljem hvatanja lovine, posebno ptica koje dolaze u potrazi za vodom, piše Slobodna Dalmacija.

–  Budući da sam lovočuvar, vodio sam nekolicinu mladih lovaca sa sobom da zauzmu svoja mjesta prije početka lova. Kako sam išao ispred njih, krčeći zarasle oputine, pokraj starih staja ispred kojih se nalazi davno zapušteni bunar i nekoliko plitivina gdje se nekada napajala stoka, imao sam što za vidjeti.

Jednostavno, odsjekle su mi se ruke i noge. Prošao sam svašta i hodao svuda, ali ovako što se ne viđa svakog dana. Ispred mene stajala su tri poskoka, očito spremna za lov, jer drugog objašnjenja nema da ih toliko bude na jednom mjestu.

Prišao sam, lupajući štapom u namjeri da ih uplašim, što mi je i pošlo za rukom. Brzo su se uvukli u grmlje, ali nisam ni slutio u kakvoj se opasnosti nalazim.

Na dva-tri metra iznad moje glave čuo sam komešanje i šuštanje lišća. Bacio sam pogled iznad sebe, a ono još dva komada na osušenom stablu crnograba. U trenutku me prožeo nevjerojatan osjećaj – svjedoči Buljubašić o susretu s gomilom najotrovnijih i najopasnijih europskih ljutica.

Smatra kako se spasio isključivo zahvaljujući Božjoj providnosti, jer izvući živu glavu iz prave zmijske klopke, nije uspjelo ni mlađima od njega.

– Oblio me hladan znoj. To je baš bila prava sačekuša za glodavce i ptice. Ma, za svakoga tko je ušao u taj krug. Ovo je prevršilo svaku mjeru.

Tobože su zaštičeni. Možda su u trenutku i bili ugroženi, ali sada je njihov broj premašio sve normalne okvire – ističe zagvoški lovac.

Od sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća taj danas 75-godišnji kronološki vodi evidenciju stanja u lovištu. Međutim, godina poput ovih posljednjih nije bilo, pri čemu prvenstveno misli na klimatske promjene odnosno visoke temeperature koje gode zmijama tako da ih se viđa sve do sredine studenoga.

Do tada su početak lovne sezone obilježavale su bunde i rukavice, a sada kratke hlače i japanke. Zato se zalaže za kasniji početak lovne sezone isključivo radi zmija koje zajedno s vukovima gospodare Zabiokovljem.

Nevjerojatne fotografije poskoka kako se sunčaju na kamenici ili plitvini nedaleko od zaselka Rake, smještenog na pola puta između Zagvozda i Krstatica, odmah su izazvale pozornost javnosti.

Svojim objektivom “ulovio” ih je Ivica Buljubašić, strastveni lovac i dugogodišnji član Lovačke udruge “Zec” iz Zagvozda, koji tvrdi da takvo što nikad nije vidio u životu, posebice u ovom dijelu godine.. Osim triju kolosalnih otrovnica na kamenici, isto toliko ih je bilo na obližnjem drveću.

Naš sugovornik smatra da se radi o “strateškom raspoređivanju” zmija s ciljem hvatanja lovine, posebno ptica koje dolaze u potrazi za vodom, piše Slobodna Dalmacija.

–  Budući da sam lovočuvar, vodio sam nekolicinu mladih lovaca sa sobom da zauzmu svoja mjesta prije početka lova. Kako sam išao ispred njih, krčeći zarasle oputine, pokraj starih staja ispred kojih se nalazi davno zapušteni bunar i nekoliko plitivina gdje se nekada napajala stoka, imao sam što za vidjeti.

Jednostavno, odsjekle su mi se ruke i noge. Prošao sam svašta i hodao svuda, ali ovako što se ne viđa svakog dana. Ispred mene stajala su tri poskoka, očito spremna za lov, jer drugog objašnjenja nema da ih toliko bude na jednom mjestu.

Prišao sam, lupajući štapom u namjeri da ih uplašim, što mi je i pošlo za rukom. Brzo su se uvukli u grmlje, ali nisam ni slutio u kakvoj se opasnosti nalazim.

Na dva-tri metra iznad moje glave čuo sam komešanje i šuštanje lišća. Bacio sam pogled iznad sebe, a ono još dva komada na osušenom stablu crnograba. U trenutku me prožeo nevjerojatan osjećaj – svjedoči Buljubašić o susretu s gomilom najotrovnijih i najopasnijih europskih ljutica.

Smatra kako se spasio isključivo zahvaljujući Božjoj providnosti, jer izvući živu glavu iz prave zmijske klopke, nije uspjelo ni mlađima od njega.

– Oblio me hladan znoj. To je baš bila prava sačekuša za glodavce i ptice. Ma, za svakoga tko je ušao u taj krug. Ovo je prevršilo svaku mjeru.

Tobože su zaštičeni. Možda su u trenutku i bili ugroženi, ali sada je njihov broj premašio sve normalne okvire – ističe zagvoški lovac.

Od sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća taj danas 75-godišnji kronološki vodi evidenciju stanja u lovištu. Međutim, godina poput ovih posljednjih nije bilo, pri čemu prvenstveno misli na klimatske promjene odnosno visoke temeperature koje gode zmijama tako da ih se viđa sve do sredine studenoga.

Do tada su početak lovne sezone obilježavale su bunde i rukavice, a sada kratke hlače i japanke. Zato se zalaže za kasniji početak lovne sezone isključivo radi zmija koje zajedno s vukovima gospodare Zabiokovljem.