Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga posljednjom presudom u slučaju Komšićevog savjetnika Slavena Kovačevića navukao je na tanak led nacional-unitariste. Nešto slično kao kada je njemački Bundestag donio onu sramotnu rezoluciju o BiH u kojoj se niječe postojanje konstitutivnih naroda u BiH.
U oba slučaju pobornici nacional-unitarističke politike ponavljali su zahtjeve: građanska država, građansko društvo, građani… Riječ je o pokušajima temeljitog demontiranja daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma. A kad ta lavina krene nema jamstava u kojem smjeru će otići i gdje će se zaustaviti.
Pa kada je tako razmotrimo onda što je zapravo istinsko građansko naspram nacionalnog? Primjerice francuski model Republike temelji se na prosvjetiteljskoj ideji građanina. Isto tako na idejama slobode, jednakosti i bratstva koje je ozakonila francuska revolucija. Na taj način
bez obzira što ste Hrvat, Alžirac ili Kanađanin kada dobijete francusko državljanstvo (citoyenneté – građanstvo) vi automatski postajete Francuz. No čak i u takvom izrazito građanskom modelu zbog posebnosti Korzike postoje posebne kvote za taj otok i njegove stanovnike kada je riječ o izbornom zakonu.
No istodobno Peta Francuska Republika je izrazito sekularna pa u njoj nije dopušteno isticanje bilo kakvih vjerskih simbola u javnim ustanovama. Tako da nije jasno kako oni koji se zalažu za građansko uz javnu potporu Islamske Republike Iran kane pomiriti republikanizam, građanstvo i sekularizam s iranskim modelom „građanskog društva“ ili Islamskom deklaracijom Alije Izetbegovića.
Kod nas na Balkanu za razliku od Francuske stvari stoje drukčije jer ovdje prednost umjesto citoyenneté ima nationalite. U pluralnim državama kao što su BiH i Makedonija ili u EU Belgija i Finska nationalite posebno dolazi do izražaja bez obzira što i te države itekako imaju i moraju imati notu građanskog. Ali onog istinskog građanskog koje promovira slobodu, jednakost i bratstvo, a ne građanskog koje je krinka za hegemoniju i uništenje malobrojnijeg. Pa sjetimo se poput današnjih nacional-unitarista i Milošević je pod zastavom građanstva htio stvoriti unitarnu Jugoslaviju to jeste veliku Srbiju.
Ali evo podatak da se čak 97 posto pozicija u tijelima vlasti u BiH bira po načelu građanskog, a svega tri posto po načelu nacionalnog govori kako i kod nas dominira građansko. I tako treba biti! Zato su providni pokušaji nacional-unitarista koji po europskim sudovima traže ukidanje i tih tri posto. Naravno osim u Mostaru gdje je u Gradskom vijeću i poglavarstvu nacionalno puno važnije od građanskog. Zašto? Pa zato jer to odgovara nacional-unitarističkoj politici koja nekako baš u Mostaru ne bi građanski model, ali bi u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Travniku, Federaciji i na državnoj razini.
Evo i posljednjeg popisa stanovništva koji je pokazao kako se tko osjeća u BiH. I tu je građanski model doživio potpuno uništenje. Dovoljan je podatak da se manje od jedan posto stanovništva nije htjelo izjasniti po nacionalnoj osnovi – točnije njih 0,77%. Pa ipak evo jedne ideje građanske države koju bi Hrvati vjerojatno bez problema prihvatili. Tri građanske republike s izvršnom, zakonodavnom i sudbenom vlašću, teritorijem i građanima, a koje će zajedno sačinjavati građansku Saveznu Republiku BiH. I problem je riješen. Eto dobrog povoda da se pila okrene naopako i da se i Hrvati počnu zalagati za građansku državu.
