Intelektualac, pjesnik, inženjer, jedan od pokretača pub i humanitarnih kvizova, heroj koji je spasio djevojčicu… tako smo Dominika Udženiju opisali u tekstu od prije nekoliko godina, kad je bio nominiran i za Večernjakov pečat u kategoriji Ponos BiH, a nije dugo prošlo genijalac iz Čapljine već je ispunio nove ciljeve, piše Večernji list.
Samostalni projekt
A prvo ga pitamo za superbrzi punjač za električne automobile o kojem se uvelike šuška.
– Prije otprilike godinu i pol sam s kolegama inženjerima Mijom Jelčić i Ivanom Pažinom modelirao kućište punjača električnog automobila za jednu tvrtku iz Mostara.
Nakon što smo taj projekt uspješno završili, odlučili smo krenuti u još jedan samostalni. Razvijali smo dizajn samog punjača, a nakon te stavke odlučili smo se samostalno izrađivati čitavi punjač sa svim proračunskim parametrima i komponentama. U fazi smo završetka pisanja projekta prvog samostalnog fastchargera u BiH, a i šire, kojeg su projektirala i osmislila trojica prijatelja. Također, moram spomenuti i kolegu inženjera elektrotehnike Marka Bošnjaka koji nam pomaže u rješavanju nekih elektronskih dijelova proračuna jer to nije u opusu naše struke.
Projekt bi uskoro trebao biti gotov i predstavljat će prvi takav “kućne radinosti”. Nakon toga idemo u potragu za investitorima iako su se neki već i sami javili. Potrudit ćemo se da naša znanja stečena na fakultetu usmjerimo i u razvoj vlastitog grada Čapljine te želimo i prvu takvu punionicu instalirati na području istog, što će sigurno Čapljini kao “cvijetu Hercegovine” i “sjecištu svih putova” dati jedan poseban značaj i u podizanju svijesti o smanjenju emisije štetnih plinova. Također, u našu punionicu projektivno smo dodali i jedan detalj koji će je razdvajati od svih sličnih punionica na svijetu. A da vam ulazim u taj detalj, izgubio bi značaj – kaže Udženija. Svestrani mladić uskoro pokreće i prvi TV kviz. – Sama ideja TV kviza u mom slučaju javila se sad već davne 2019. Ideju i način igranja kviza ”skovao” sam u više verzija kako bih kviz mogao prilagoditi TV kućama. Nakon što sam pronašao TV kuću s kojom sam krenuo u projekt, dogodila se pandemija COVID-19 i samim time usporila realizaciju istoga za oko godinu dana.
Nakon korone, u dogovoru s TV kućom s kojom sam ”ušao” u projekt, finalizirao sam konačnu ideju kviza kako bismo sve mogli prilagoditi studijskim uvjetima koje TV kuća zadovoljava, a nakon toga smo rješavali najveći problem TV kviza u BiH općenito, softver. U dogovoru s kolegom programerom softver je završen prema mojim zamislima kako bi se kviz trebao igrati, kao i načinu eliminacije iz istoga, te je uslijedila faza razvijanja i testiranja softvera u realnim uvjetima (pilot-epizoda) kroz koje smo smanjivali pogreške koje donosi realna situacija i realne okolnosti. Trenutačno smo u završnoj fazi testiranja istoga, a nakon toga smo spremni za emitiranje. Sve u svemu, više od dvije godine intezivnog rada i truda cijelog tima koji se angažirao oko ovog projekta, krenuvši od TV kuće, programera pa do samog mene. Bez njihove volje da napravimo neku lijepu priču sigurno ne bih ni ulazio u sve ovo – priča nam Udženija, koji je u stalnom radnom odnosu u jednoj tvrtki već gotovo tri pune godine. Zadovoljan je i poslom i radnom okolinom i to mu je “prime job”. – Sve ostalo što radim, krenuvši od pub-kvizova, koje sam prošle i ove godine imao tri u tjednu (Metković, Mostar i Čapljina), kao i svirki s prijateljem, i projekt punjača za električne automobile radim izvan radnog vremena i na taj način svaki svoj dan ispunjavam doslovce od “jutra do sutra” – priča nam uspješni mladić. Pitamo ga i čuje li se s obitelji djevojčice kojoj je spasio život pred naletom tramvaja u Zagrebu.
Kava s djevojčicom
– S obitelji djevojčice nisam se čuo od 2021. jer je “dogovor” bio da se javim kada dođem u Zagreb. U međuvremenu sam bio svega jedanput i to, može se reći, u prolasku, tako da se nismo stigli vidjeti. Držim se obećanja te će, kako sam i naveo, moj sljedeći boravak u Zagrebu sigurno ukrasiti barem kava sa sad već polaznicom prvog razreda osnovne škole i njezinom majkom. Ne bih tomu davao prevelik značaj jer sam i prije navodio da smatram to ljudskom odgovornosti i činom koji bi svatko od nas trebao uraditi ako mu se slično dogodi – istaknuo je Udženija.
