Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik istakao je da je 22. svibanj, dan kada je 1992. godine u Banjaluci umrla prva beba zbog nestašice kiseonika jer su svjetski moćnici zabranili dopremanje humanitarne pomoći Republici Srpskoj, jedan od najtužnijih dana u novijoj povijesti Srpske.

“Tog dana počela je agonija za ta nedužna, tek rođena bića, za njihove roditelje, bolničko osoblje, ali i cjelokupni srpski narod koji je podjednako saosjećao u ovoj boli. Do 19. lipnja 1992. godine u banjalučkom porodilištu umrlo je 12 novorođenčadi usljed nedostatka kiseonika potrebnog za adekvatan tretman i to samo zbog samovolje i neljudskosti međunarodne zajednice”, naglasio je Dodik.

On je rekao za Srnu da svake godine, u ovim  danima nema čovjeka koji se ne sjeti tih potresnih i jezivih scena kada su dan za danom umirale bebe, a roditelji umjesto rodnog lista, svojoj tek rođenoj djeci vadili umrlice.

“Iako smo kršćani  treba da praštamo, djecu ne možemo i nećemo oprostiti. Danas bi to bili zreli, odrasli ljudi, očevi, majke, ljekari, nastavnici, stolari, auto-mehaničari, advokati… Nažalost, ruka zla svjetskih moćnika oduzela im je pravo da dišu, pravo na život, i njihovom samovoljom bili su osuđeni na smrt. To se ne prašta”, naglasio je Dodik.

On je dodao da i danas, 31 godinu od ovog zločina nada nevinim bebama, bol i tuga ne jenjavaju, te da suosjeća u tuzi i bolu njihovih roditelja, braće i sestara.

“Jedna mladost je ugašena u začetku voljom zlikovaca koji nikada nisu odgovarali za ovaj zločin bez presedana. Tuga ostaje vječno, kao i naša dužnost da žrtva tek rođenih beba i istina o njihovom smišljenom ubijanju dan za danom nikada ne budu zaboravljeni”, istakao je predsjednik Srpske.

U banjalučkoj bolnici na današnji dan 1992. godine umrla je prva beba zbog nestašice kiseonika jer SAD i ostale zapadne zemlje, tokom borbi u građanskom ratu u BiH, nisu dozvolile dopremanje humanitarne pomoći zračnim putem u Srpsku.

Nestašica je bila posljedica blokade srpske teritorije koju su vršile hrvatske i muslimanske vojne snage u rejonu Semberije.

Do 19. lipnja 1992. godine umrlo je 12 beba.

Slađana Kobas, rođena 18. lipnja 1992. godine, jedina je preživjela beba u periodu od 22. svibnja do 19. lipnja 1992. Zbog nedostatka kiseonika ozbiljno joj je bilo narušeno zdravlje, pa je imala trajno oštećenje vida, mozga i pluća, a kasnije se bezuspješno borila sa rakom kostiju. Preminula je 9. veljače 2006. u 13. godini.

Četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kisika ostavio je posljedice za cijeli život.

Smrt beba, kao i sve veća nestašica osnovnih životnih potrepština, bile su razlog za veliku vojnu operaciju “Koridor” u kojoj su se snage Vojske Republike Srpske sukobile sa hrvatskim i muslimanskim vojnim snagama.

Vojna operacija trajala je od 14. do 26. lipnja 1992. godine i završena je probojem blokade.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik istakao je da je 22. svibanj, dan kada je 1992. godine u Banjaluci umrla prva beba zbog nestašice kiseonika jer su svjetski moćnici zabranili dopremanje humanitarne pomoći Republici Srpskoj, jedan od najtužnijih dana u novijoj povijesti Srpske.

“Tog dana počela je agonija za ta nedužna, tek rođena bića, za njihove roditelje, bolničko osoblje, ali i cjelokupni srpski narod koji je podjednako saosjećao u ovoj boli. Do 19. lipnja 1992. godine u banjalučkom porodilištu umrlo je 12 novorođenčadi usljed nedostatka kiseonika potrebnog za adekvatan tretman i to samo zbog samovolje i neljudskosti međunarodne zajednice”, naglasio je Dodik.

On je rekao za Srnu da svake godine, u ovim  danima nema čovjeka koji se ne sjeti tih potresnih i jezivih scena kada su dan za danom umirale bebe, a roditelji umjesto rodnog lista, svojoj tek rođenoj djeci vadili umrlice.

“Iako smo kršćani  treba da praštamo, djecu ne možemo i nećemo oprostiti. Danas bi to bili zreli, odrasli ljudi, očevi, majke, ljekari, nastavnici, stolari, auto-mehaničari, advokati… Nažalost, ruka zla svjetskih moćnika oduzela im je pravo da dišu, pravo na život, i njihovom samovoljom bili su osuđeni na smrt. To se ne prašta”, naglasio je Dodik.

On je dodao da i danas, 31 godinu od ovog zločina nada nevinim bebama, bol i tuga ne jenjavaju, te da suosjeća u tuzi i bolu njihovih roditelja, braće i sestara.

“Jedna mladost je ugašena u začetku voljom zlikovaca koji nikada nisu odgovarali za ovaj zločin bez presedana. Tuga ostaje vječno, kao i naša dužnost da žrtva tek rođenih beba i istina o njihovom smišljenom ubijanju dan za danom nikada ne budu zaboravljeni”, istakao je predsjednik Srpske.

U banjalučkoj bolnici na današnji dan 1992. godine umrla je prva beba zbog nestašice kiseonika jer SAD i ostale zapadne zemlje, tokom borbi u građanskom ratu u BiH, nisu dozvolile dopremanje humanitarne pomoći zračnim putem u Srpsku.

Nestašica je bila posljedica blokade srpske teritorije koju su vršile hrvatske i muslimanske vojne snage u rejonu Semberije.

Do 19. lipnja 1992. godine umrlo je 12 beba.

Slađana Kobas, rođena 18. lipnja 1992. godine, jedina je preživjela beba u periodu od 22. svibnja do 19. lipnja 1992. Zbog nedostatka kiseonika ozbiljno joj je bilo narušeno zdravlje, pa je imala trajno oštećenje vida, mozga i pluća, a kasnije se bezuspješno borila sa rakom kostiju. Preminula je 9. veljače 2006. u 13. godini.

Četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kisika ostavio je posljedice za cijeli život.

Smrt beba, kao i sve veća nestašica osnovnih životnih potrepština, bile su razlog za veliku vojnu operaciju “Koridor” u kojoj su se snage Vojske Republike Srpske sukobile sa hrvatskim i muslimanskim vojnim snagama.

Vojna operacija trajala je od 14. do 26. lipnja 1992. godine i završena je probojem blokade.