Otpor kao 92. Agresija. Rat. Neke nove borbe. Oružana pobuna. Vi ste slijedeći na redu – sve su to izrazi koje ovih dana čujemo od različitih aktera na bosanskohercegovačkoj i međunarodnoj sceni, a koje se tiču upravo nas u BiH. Počevši od reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Huseina ef. Kavazovića, predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, člana krnjeg Predsjedništva BiH Željka Komšića, predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika do bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Juščenka.
PIŠE: Miroslav VASILJ
Svaka od njih izrečena je u drugom kontekstu, ali je krajnji cilj jednak – zastrašivanje ratom. I zaista zašto je ta mrska riječ rat ponovno postala top tema u BiH? Ako izuzmemo Jušenkovu izjavu koja je više služila kao upozorenje ostatku Europe da ukoliko Ukrajina poklekne ruski agresor tu neće stati – sve ove druge služe kao obračuni na domaćoj sceni ili kao poruka Amerikancima kao ključnom međunarodnom igraču u BiH.
Prije svega riječ je o spinovima u borbi za vlast posebice sada kada su SDA i DF istisnuti iz tih procesa. No nije nebitno da su upućene i kao upozorenje Amerikancima da više ne mogu računati na poslušnost kadrova iz SDA i DF-a te da će saveznike za svoju politiku potražiti u nekim drugim zemljama kao što su Iran, Rusija i Kina. S druge strane i Dodikovo nedavno optužba Amerikanaca da spremaju nekakvu oružanu pobunu Muslimana je također potpuno besmislena.
Ima u ovim porukama i natruha ratnih politika iz 90-ih. Kod političkog Sarajeva pretvaranja Federacije u jednonacionalni bošnjački entitet u kojem neće biti mjesta za Hrvate kao politički narod, a kod političke Banjaluke pretvaranja Republike Srpske u samostalnu državu ili pak stvaranja nekakve nove velike Srbije. Politički Mostar se po ovom pitanju drži po strani.
Inače ako je vjerovati legendi navodno je drug Staljin jednom prilikom upitao koliko Papa ima divizija? Tako je Staljin valjda mislio da se divizijama baš sve može riješiti. Divizijama jeste moguće puno toga riješiti, ali ne baš sve. Nakon svega vidljivo je da i u BiH danas postoje mali staljini koji misle da najavama nekih novih borbi, prebrojavanjem, dronovima, topovima, tenkovima, mitraljezima, krstarećim raketama, kontroliranjem vojne industrije i divizijama mogu baš sve riješiti.
Bitke koje bi oni vodili ove 2023. godine su bitke prošlosti. Zaostalosti. Nazadnjaštva. Bitke su to kako drugoga politički uništiti. Kako drugoga preglasati. Kako onog drugog i malobrojnijeg obespraviti da mu se ogadi svaka pomisao na Bosnu i Hercegovinu. U tim i takvim bitkama ogadili su ovu zemlju i narodu kojeg bi trebali predstavljati pa isti taj narod masovno traži hrvatske putovnice i masovno zajedno s Hrvatima i Srbima napušta i Hercegovinu i Bosnu.
Masovno ostaje bez posla. Masovno ima najnižu mirovinu u Europi. Masovno ima mizernu plaću. Masovno stradava od epskih razmjera korupcije. Masovno zaostaje u svakom pogledu.
Rata naravno neće biti barem što se tiče Bosne i Hercegovine. Ta je opcija u BiH jednostavno isključena. Niti za rat imamo novca, niti potrebnog naoružanja, a niti voljnog momenta kod sve tri politike. Samo nezrele figure mogu baratati s tim pojmovima. Igrati se s emocijama, bolima i osjećajima ljudi. Posebice onih koji su nekoga izgubili u posljednjem ratu čije rane vidamo i dan danas.
I ne bez razloga u drevnoj kineskoj knjizi „Umjeće ratovanja“ general Sun Tzu je napisao – „vrhunska odlučnost nije u dobivanju svake bitke, nego u poražavanju neprijatelja bez ulaska u boj.“
