Maorski ratni ples haka, koji se izvodi za zastrašivanje neprijatelja, plesat će se u hrvatsko-novozelandsko-samoanskoj “koprodukciji”. Hrvatske ragbijaše u proljetnom ciklusu natjecanja u “Trophy” diviziji Europskog kupa nacija očekuje gostovanje kod Litve 25. ožujka te domaćinstvo Švicarskoj u Makarskoj 1. travnja. U osvajanju bodova u dosad najvišem rangu natjecanja pokušat će im opet pomoći igrači iz Novog Zelanda, gdje je ragbi način života, sport broj jedan, “religija”, kao u Brazilu nogomet.
Izbornik Anthony Poša i direktor Milan Jelavić za ovaj su ciklus pozvali s Novog Zelanda braću Daniela i Deona Mau‘ua, igrače hrvatsko-samoanskog podrijetla rođene u Australiji, a s prebivalištem na Novom Zelandu. Po običaju, odatle je pozvan i Joshua Brajković.
Pojačanja su i Andrija Galić iz Škotske i Filip Perica iz Nizozemske. Iz Argentine je došao Damir Conci, a iz Južnoafričke Republike stari “poznanik” – Jason Newton. Najveće od svih pojačanja u ovom “pozivu” svakako je Daniel Mau‘u, koji je u Hrvatsku došao za bratom koji je još 2017. igrao u hrvatskom dresu. U Zagreb je Daniel stigao u četvrtak, nakon napornog putovanja dugog 36 sati. Prespavao je u metropoli i jutro nakon toga otišao u Sinj, gdje se reprezentacija priprema za Litvu i igra pripremnu utakmicu s Bugarskom te trenira s Ukrajincima, kojima su Hrvati gostoljubivo ponudili domaćinstvo za njihove utakmice.
– Dan i pol trajao je put, umoran sam, ali sam presretan što sam ovdje. Krenuo sam od kuće, iz Aucklanda, letio sam četiri sata do Adelaidea u Australiji, 16 sati trajao je, pak, let do Dohe. Četiri su nam sata trebala do Frankfurta i zatim malo više od sat vremena do Zagreba. S čekanjima na presjedanja, popriličan je to put – sa smiješkom i zadovoljstvom, ali vidno umoran, ispričao je Daniel nakon dolaska u Hrvatsku. Kao i cijeli svijet, svi znaju za Dubrovnik, te je Daniel prije imao pogrešnu “ideju” da su njegovi podrijetlom “negdje blizu Dubrovnika”. No, njegova je majka porijekom iz Cernika pokraj Nove Gradiške. Na karti svijeta to doista izgleda blizu. Uglavnom, majka Suzana je iz Hrvatske. Kako je došlo do njegova povratka u Hrvatsku?
– Igrao sam u Aucklandu za jednu hrvatsku momčad. Tamo sam sreo Milana Jelavića i on me je još prije pitao da igram za Hrvatsku, ali nisam mogao zbog klupskih obaveza. Brat Deon već je igrao, meni je sada prvi put. Igrao sam neko vrijeme u Irskoj (Greystones, nap. a.), i tada smo imali kontakte, ali se tek sada pružila prilika i drago mi je zbog toga. Bio sam u Europi kod brata koji je igrao u Nizozemskoj i tada sam mislio doći, ali nisam uspio. Igrao sam nakon toga i u Hong Kongu, u Big Valley RFC-ju. Vratio sam se zatim doma u Auckland i igrao u momčadi s braćom, s Jonahom i Deonom, prvi put u istom klubu, Waipū. Bilo je to nešto jako lijepo. Nisam profesionalac, ne živim od ragbija, ali ragbi je moj život…
Kao i za mnoge Novozelanđane, Samoance, općenito za ljude iz tog dalekog dijela svijeta.
Deon je igrao i za U20 reprezentaciju Samoe. Daniel je, iskreno rečeno, veće pojačanje za hrvatsku reprezentaciju nego što mu je brat.
– Mogli bismo reći da sam bolji od Deona, ali Jonah je najbolji od nas trojice. Uglavnom, lani u kolovozu Jelavić mi je rekao da Hrvatska treba igrača mojeg profila, našao sam vremena i eto me ovdje. Majka je bila naprosto oduševljena, ujak također, svi su u obitelji bili presretni – skromno će Daniel.
Najbliža obitelj braće Mau‘u trenutačno živi u Zaprešiću. Prezivaju se Torbarec.
– Tata se zove Michael, mama Suzana, a osim Deona, koji je u Hrvatskoj već udomaćen, imam brata Michaela i Jonaha, te sestru Tianu. Otac se rodio na Novom Zelandu, a njegovi su roditelji došli sa Samoe. Majka Suzana djevojački se preziva Torbarac, iz Cernika je kod Nove Gradiške i upoznala je oca u Australiji.
“Starosjedilac” Deon u Hrvatskoj je već kao doma.
– Bio sam u Cerniku, kao i u Rijeci, Splitu, Zagrebu, Sinju… Prelijepo je – kaže Deon.
Daniel taj put tek treba proći i sigurno će to i učiniti, no ragbijaške obveze zasad su u prvom planu:
– Gledao sam Deona u dresu hrvatske reprezentacije i ono što mogu reći jest da je reprezentacija mlada u smislu ragbijaškog umijeća. No, isto je tako lako primijetiti da ragbi u Hrvatskoj napreduje. Ne zbog toga, nego zbog same činjenice da sam tu, osjećam velik privilegij. Nadam se da ću pomoći da to izgleda još puno bolje. Volio bih se pokazati u tom svjetlu i biti lider momčadi. Zbog toga su me doveli i ne bojim se nastupa s ljudima s kojima još nisam igrao. Ragbi je svuda ragbi, začas ćemo se ‘pohvatati‘. Ima još dovoljno vremena do utakmice, sve će biti u redu. Nemam još ni saznanja o Litavcima i Švicarcima, no dobro ćemo se pripremiti, pa što bude.
Daniel i Deon su rođeni u Sydneyju, gdje su živjeli do desete, odnosno osme godine i onda su se preselili (vratili) na Novi Zeland:
– Djed je bio bolestan, otac je želio biti bliže svojem ocu. Djed je preminuo kad sam bio u zadnjem razredu srednje škole, to me je obilježilo i otad poprilično živim u skladu s vjerom, s Bogom, to mi je djed prenio. Imam neke svoje duhovne rituale prije svake utakmice.
Daniel još pošteno nije započeo sportsku priču u svojoj drugoj domovini, ali siguran je da ne želi biti samo “prolaznik”.
– Vidjet ćemo što nam nose ove utakmice, a ako sve prođe kako treba, u što ne sumnjam, s Jelavićem sam već razgovarao o produžetku suradnje u reprezentaciji i za sljedeći ciklus koji je na rasporedu u listopadu – zaključio je Daniel.
