Omar Rahal je čuo glas koji je dolazio iz ruševina, toliko slab da se trudio shvatiti je li to možda samo u njegovoj glavi. Noć prije dva potresa magnitude 7,8 i 7,6 pogodila su njegovo selo Harem u provinciji Idlib u Siriji koju drže pobunjenici, sravnivši sa zemljom desetine zgrada, uključujući stambeni blok u kojem je živio njegov rođak Mahmud sa suprugom i sedmoro djece.
Nekoliko sati kasnije, Rahal, lokalni šef policije, uletio je u ruševine kuće u nadi da će pronaći Mahmuda i njegovu obitelj žive. Cijelo jutro nije čuo znake života, ali u 12 i 30 čuo je riječi koje je izgovorila djevojčica: “Vadite me odavde.”
Nekoliko metara ispod vrha gomile krhotina, uglavljena između betona, ležala je Mahmudova petogodišnja kćer Džinan, zajedno s devetomjesečnim bratom Abdulahom kojeg je tješila ispod ruševina. Pored njih, zakopano pored ostataka njene kuće, bilo je tijelo njihove majke Suad. Rahal je mogao vidjeti samo njenu ruku kojom kao da je pokušala zagrliti svoju djecu kako bi ih zaštitila, prenosi Guardian.
Rahal ih je pokušao osloboditi, ali je shvatio da ne može sam. Tako je snimio dvoje zarobljene djece i poslao video svojim policijskim kolegama, tražeći od njih pomoć. Video je brzo prešao s jednog telefona na drugi, napuštajući granice Sirije i postao viralan. Video je postao viralan na Twitteru i postao simbol tragedije u Idlibu.
“Moji ljudi su odmah stigli i pomogli mi izvaditi malog Abdulaha, koji je srećom imao samo nekoliko malih ogrebotina. Ali problem je bila Džinan. Bila je prikovana betonskom pločom i imala je željeznu šipku probodenu kroz nogu.”
Spasilački napori u Idlibu, koji je ostao uglavnom zatvoren od vanjskog svijeta dva dana nakon potresa, usporeni su nedostatkom mašinerije i pomoći, a ljudi su bili prisijeni izvlačiti svoje voljene golim rukama.
“Da bismo podigli betonski blok koji ga je ometao, koristili smo dizalicu, onu za podizanje automobila kada treba promijeniti gumu. Uspjelo je. Ali Džinan je još uvijek imala taj željezni štap zaboden u nogu. Morao se presjeći.”
“Nismo imali izbora. Riskirali smo i smrt i gubitak djeteta. Stoga smo odlučili napraviti ono što nismo željeli – izvaditi Džinan dok joj je noga još uvijek bila djelomično nabodena na štap“. Oko 2 sata ujutru u utorak, nakon skoro 22 sata pod ruševinama, djevojčica je spašena.
Sedam dana nakon spašavanja Guardian je posjetio Džinan i njenog mlađeg brata u bolnici preuređenoj iz bivše škole u kojoj su ozlijeđena djeca iz Harema bila na liječenju. Abdulah je spavao umotan u vunenu deku dok je Džinan ležala, još uvijek u bolovima, na krevetu.
“Rana na njenoj nozi je jako ozbiljna. Džinan možda više nikada neće hodati kao ranije, neću lagati. Ako se rana ne popravi, mogli bismo biti prisiljeni amputirati joj nogu”, rekao je njen doktor.
Nakon objavljivanja videa neki mediji su pogrešno objavili da je Džinanin otac još uvijek živ. Nažalost, to nije istina. “Džinan i Abulah su jedini koji su ostali živi u obitelji”, rekla je Rahal u suzama. O dvoje djece će brinuti prastric i njegova žena.
Džinan i njen brat su među velikim brojem djece koja su ostala bez roditelja u potresu u Idlibu. Broj poginulih u potresu u Siriji popeo se preko 3.580, pošto službenici UN-a za pomoć traže veći pristup pomoći sjeverozapadu zemlje koji kontroliraju pobunjenici.
“To je tragedija”, rekao je Karat tihim glasom. “Džinan zna da je ostala sama s bratom. Ali vidite da su ova djeca ovdje, pored Džinaninog kreveta, također siročad. A većina se i dalje pita gdje su im roditelji i kada će im doći. Prvo, želimo ih izliječiti. Onda ćemo, u nekom trenutku, biti prisiljeni reći im da su i oni ostali siročad.”
